Kad Dalmatinci prave snješka u Lici

Moram priznati kako sam razmišljao da neću imati o čemu pisati ove zime. No prevario sam se, jer za doček Nove Godine javilo mi se devet mladih iz Dalmacije čija je želja bila provesti Novu Godinu baš u Lici. Naravno prihvatio sam ih objeručke, jer je i moj dugogodišnji plan spojiti Dalmaciju i Liku po pitanju turizma. Zapravo tim projektom kontinentalni turizam u Lici bi trajao cijele godine.

Stara je godina i očekujem goste koji su stigli još prije podne. Šokirali su me svojim pristojnim ponašanjem. Zapravo sam očekivao grupu mladih neiživljenih ljudi. Smjestili su se i počeli pripreme za doček Nove. Usput, u šali jedan od njih, Vedran, zezao se kako za njega neće biti Nova Godina ukoliko ne napravi snješka. Naravno obećao sam mu da će snješka napraviti, iako dolje gdje smo mi nema snijega. Stoga sam odlučio upaliti svojeg terenca i s većim dijelom ekipe krenuti u potragu za snijegom.

Nova Godina je, a ja i mojih šest pustolova iz Dalmacije krećemo u potragu za snijegom, a gdje drugdje nego u planinu. Srećom na domak Udbine gdje smo planirali doček je i Lička Plješivica najljepša Hrvatska planina.

Društvo je bilo svečarski raspoloženo i svi su uživali u vožnji u kojoj smo krenuli u dubinu planine. Da je ovo poprilično rizična pustolovina malo je tko od njih znao. Cilj su nam Karlovića Korita planinski prevoj koji je smješten ispod naj višeg vrha Ličke Plješivice Ozeblina sa 1650m nad morem. Kad kažem da je ovo rizična pustolovina onda to mislim ozbiljno. U ovo vrijeme snijeg u planini je visok, a ima i snježnih nanosa na koje ako niste dobar poznavatelj planine možete nasjesti sa terencem i zaglaviti se.

Nama se to na sreću nije dogodilo iako smo se probijali na mjestima i kroz vrlo duboki snijeg. Ekipa je uživala, a neki od njih nisu nikad doživjeli ovakav zimski ugođaj. Jedna od djevojaka ushićeno je komentirala ovu pustolovinu kao nikad doživljenu bajku. Stigli smo do vidikovca na samom kraju Kozje Drage - to je kanjon kojim smo se cijelo vrjeme penjali prema gore. Već sam pogled na dolinu i panoramu koja je pukla pred nama svima je zastao dah. S vidikovca seže pogled sve do Velebita što je stvarno veličanstveno.

Nakon vidikovca popeli smo se do planinskog prevoja Karlovića Korita gdje smo zatekli pola metra snijega. Ekipa se prihvatila posla oko snješka koji je niknuo u hipu. Nismo imali mrkve a ni lonac umjesto kape pa je naš uradak sličio na Indijanski totem, što mu naravno nije umanjilo ljepotu.

Vraćamo se istim putem spuštajući se niz planinu pomalo nostalgično, jer sve je kratko trajalo, a bilo je tako dobro. No prepričavanje doživljenog nije prestajalo što mi je kao vodiču dalo poticaj da ovakvo nešto ponovim sa nekom drugom grupom. No znam jedino da mi ovo nije zadnji odlazak u pustolovinu sa baš ovom ekipom.

Spustili smo se u Udbinu gdje nam je stari morski vuk Lovre pripremio izvrsnu hobotnicu koja je, kako je rekao, ulovljena neposredno prije njihovog dolaska u Liku. Naravno jako je dobro sjela uz pravo domaće crno vino. Fešta je trajala dugo u noć u izvanrednom raspoloženju. Rastali smo se drugi dan pomalo nostalgično no obećali smo si da nam je ovo tek početak divnih druženja u Ličkim bespućima.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti ekipu sa kojom sam proveo jednu prekrasnu novogodišnju pustolovinu. Bili su to Karla, Božena, Antonia, Vedran, Lovre i Josip.

Zahvalan sam ovoj mladoj ekipi što su mi svojim uživanjem u Ličkim planinama dokazali da je spoj Like i Dalmacije moguć te i te kako potreban u turističkom smislu.