Dok su nekada gotovo sva domaćinstva u Slimenu u omiškom zaleđu izrađivala košare od vrbova pruća, danas ovu zahtjevnu i gotovo zaboravljenu vještinu čuva tek 31-godišnji Ivan Tadić, možda i posljednji dalmatinski majstor tradicijskih „krtola“ ili slimenskih ključara.
Rukotvorine od vrbova pruća stoljećima su bile neizostavan dio svakodnevice dalmatinskog zaleđa. Košare, opletene grančicama vrbe, služile su za rad u polju, berbu i pohranu plodova, ali su istovremeno nosile i posebnu toplinu ručnoga rada te duh tradicije koji se danas sve teže pronalazi. U vremenu industrijske proizvodnje i masovne potrošnje, takvi su predmeti gotovo nestali iz uporabe, a s njima i znanja potrebna za njihovu izradu.
Upravo zato priča o Ivanu Tadiću iz Penšića, zaseoka u Slimenu u zaleđu Omiša, ima posebnu vrijednost. Ovaj 31-godišnjak nastavio je ondje gdje su stali njegovi preci te danas možda predstavlja posljednjeg izdanaka nekad poznate slimenske obitelji košaraša. Nekada je, prisjeća se, gotovo svaka kuća u Slimenu imala barem jednog člana koji je znao obrađivati vrbu i plesti košare za potrebe domaćinstva.
"To je bez ikakve sumnje jedna vrsta umjetnosti. Nekada su ti predmeti imali isključivo praktičnu namjenu, dok ih danas ljudi uglavnom doživljavaju kao ukras i simbol nekih prošlih vremena. I dalje ih cijene oni koji prepoznaju ljepotu ručnog rada i tradicije", govori Ivan.
Posebno se posvetio izradi onoga što se u njegovu kraju naziva "krtol" ili "ključar". Riječ je o košari od vrbova pruća, okruglog ili izduženog oblika, opletenoj na konstrukciji od jasenovih grana. Nekada su služile za berbu trešanja, maslina, grožđa i drugog voća i povrća, a bile su neizostavan alat gotovo svakog domaćinstva u Dalmatinskoj zagori. Danas se najčešće mogu vidjeti kao dekoracija u kućama za odmor ili rustikalno uređenim konobama.
Do prvih uspjeha, priznaje, nije bilo lako doći.
"Imao sam samo dvanaest godina kada sam izradio svoj prvi krtol. U selu tada više nije bilo nikoga tko bi mi mogao pokazati kako se to radi. Oni koji su znali ili su umrli ili su odselili. Jedan susjed donio mi je svoju staru košaru i iz znatiželje sam pokušao napraviti vlastitu. Bila je sva iskrivljena, ali bila je moja. Bio sam neizmjerno ponosan", prisjeća se Ivani dodaje: "Od tada do danas izradio sam četrdesetak košara, od prvih nespretnih pokušaja do gotovo savršeno izvedenih primjeraka. No iza svake od njih krije se dugotrajan i zahtjevan proces koji traži mnogo strpljenja i znanja", ističe ovaj majstor od košara.
Za izradu samo jedne košare potrebno mu je gotovo godinu dana.
Krtol ili ključar se izrađuje isključivo od "veza", posebne vrste vrbe koja raste uz Cetinu. Nekada je gotovo svako domaćinstvo imalo vlastiti vez posađen ispred kuće, a danas ga rijetko tko održava. "Teško se prima nakon sadnje i zahtijeva puno brige. Srećom, moja obitelj još uvijek ima jedno stablo koje jednom godišnje daje mlade izdanke", objašnjava Tadić značenje tih zelenih vezica u izradi ovih nekada jako traženih predmeta.
Grančice za njihovu izradu se nakon rezanja čiste i ostavljaju na sušenje nekoliko mjeseci. Potom se kuhaju u vodi dok ne omekšaju i tek tada postaju spremne za pletenje. Paralelno se priprema i konstrukcija od jasenovih grana koje se prije oblikovanja zagrijavaju na vatri kako bi bile savitljivije.
"Jasenove grane ne smiju biti deblje od palca niti imati čvorove jer lako pucaju. Na vrhu im se ostavlja kuka za vješanje na grane, zbog čega je košara dobila naziv ključar. Isto vrijedi i za vez. On mora biti kvalitetan i gladak jer obična vrba puca i raslojava se", pojašnjava.
Iako bi njegove rukotvorine zasigurno pronašle kupce među ljubiteljima tradicijskih proizvoda, Ivan ih ne prodaje. Sve što izradi ostaje u njegovoj radionici kao trajna uspomena na stare slimenske košaraše i težak rad u polju kojim su nekoć prehranjivali svoje obitelji.
"Danas rijetki još koriste ključar za ono čemu je bio namijenjen – za branje, skladištenje ili prijenos plodova. Ali važno je da se ovo znanje ne izgubi. Tradicijski obrti nisu samo stari zanati, nego dio identiteta i kulturne baštine jednog kraja", kaže Ivan.
Kunjska kunjkara, sprta, bokobrani i Škraping - dio su od 22 proizvoda Tkona s oznakom HOP
Zahvaljujući upornosti dječaka koji je iz znatiželje pokušao isplesti svoju prvu košaru, umijeće izrade slimenskih ključara nije potpuno nestalo. Danas, gotovo dva desetljeća kasnije, Ivan Tadić možda je posljednji dalmatinski meštar o' krtola ili po slimenski, ključara.
Fotoprilog
Tagovi
Autor