120 ovaca, 700 maslina i puna konoba: Evo kako je OPG Prtorić zaokružio proizvodnju

"Gotovo sve kod nas je od polja do stola", tako svoju proizvodnju opisuje Ante Prtorić, nositelj OPG-a Prtorić, na kojem se poljoprivreda ne svodi na jednu granu. Obitelj se bavi ovčarstvom i svinjogojstvom, maslinarstvom, sirarstvom, vinogradarstvom te u manjoj mjeri povrćarstvom, a značajan dio svojih proizvoda plasiraju u konobi u blizini Kolana na otoku Pagu.

Od ovaca preko maslina do vina

Na gospodarstvu imaju oko 120 ovaca, od kojih je stotinjak muznih, a broj maslina dosegnuo je oko 700 stabala. Imaju registriranu mini siranu, vrt, nešto vinograda i vlastite svinje. U planu je i uljara, za koju su već izgradili objekt, no njezino opremanje zasad čeka.

"Zgradu za uljaru smo već napravili. Treba ju opremiti, ali ćemo pričekati jer nam obujam posla za sada ne dopušta", priča nam Ante koji naglašava da sve svoje proizvode nude u konobi koja je tijekom sezone uvijek puna gostiju. "Ono što ne možemo proizvesti, nabavljamo kod lokalnih proizvođača", komentira dodajući kako ni to više nije kao što je nekada bilo. "Sve manje ljudi se bavi poljoprivredom pa i kod nas postoji problem kupiti nešto domaće."

Izrađuju i ovčji paški sir, a godišnja količina kreće se oko jedne tone. Naš sugovornik kaže da ne vode strogu evidenciju količine jer se dio konzumira u obitelji, podijele ga prijateljima i kumovima, posluže gostima, a dio prodaju na kućnom pragu.

Na odležavanju imaju još oko 200 do 250 kilograma. "Plan je ostaviti stotinjak kila za dogodine, tako da imamo odležani paški sir pa ćemo vidjeti kako će se tržište ponašati prema tomu", kaže.

"Paška janjetina je najbolja"

Kada ga pitaju što mu je najdraže u poslu, odgovor je brz i jednostavan - janjetina, proizvod koji je snažno povezan s otokom i njegovom tradicijom. Osim toga, ona nosi zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI) na nacionalnoj i razini Europske unije. "Daleko od toga da nema druge janjetine koja je izvrsna, ali mi smo na našu navikli, nju obožavamo i normalno da je hvalimo", govori Prtorić.

Janjci koje pripremaju u konobi najčešće teže između pet i devet kilograma, ovisno o namjeni. "Gledamo da ne budu lakši od pet i teži od devet kila. Naravno da postoje iznimke, ali nisu toliko česte", otkriva nam i dodaje kako veličina ovisi i o načinu pripreme. Manja janjetina prikladnija je za pečenje ispod peke, dok za gradele preferiraju nešto veću jer je meso zrelije.

U poslu je cijela obitelj

U proizvodnji sudjeluje cijela obitelj. Anti pomažu roditelji, koji su i započeli cijelu priču, posebno otac Josip koji je duša konobe te supruga Nikolina koja svakodnevno radi s njim u konobi, a tijekom sezone uključuje se i sin. On je ove jeseni upisao Agronomski fakultet, pa će vrijeme pokazati hoće li nastaviti obiteljski posao.

"Vidjet ćemo hoće li se nastaviti baviti svinjama ili će poći na nešto drugo“, kaže Ante i dodaje da pomaže i kći, iako je, kako kroz smijeh dodaje, ipak malo teže motivirati tinejdžericu kada pomoć nije baš nužna.

Najveći izazov nije proizvodnja nego administracija zbog velikog broja djelatnosti. "Papiri su najveći problem, za njih je potrebno jako puno vremena", kazuje uz objašnjenje kako papirologija sama po sebi nije nužno komplicirana. "Kad se baviš samo jednom djelatnošću, onda imaš jednu knjigu i nju ispunjavaš. A ako pokušavaš objediniti sve ovo pod istim krovom, sve postaje složeno". I baš zato je, ponavlja, projekt vlastite uljare na čekanju. Za pokretanje proizvodnje potrebno je vrijeme, a njega, kaže, trenutno imaju najmanje.

Koristili su i sredstva EU fondova, a u posljednjem razdoblju su kroz LAG ostvarili potporu za ulaganja u mehanizaciju za obradu maslina te laktofriz i sirarski kotao, čime su, ističe, jako zadovoljni. Ranije, međutim, nisu uvijek uspijevali pronaći natječaj koji bi odgovarao njihovom gospodarstvu.

"OPG bi za neki natječaj bio prevelik, za neki premalen. Nikako se nismo mogli uklopiti“, pojašnjava dodajući da u budućnosti razmišljaju i o solarnoj elektrani, ako se otvori odgovarajući natječaj. No, kaže, ne žele nužno svaku investiciju vezati uz europske fondove. "Imamo zaokruženu priču i ne ovisimo isključivo o EU sredstvima."

Malo vlastitog vina i rakije za goste

Na gospodarstvu imaju svoj vinograd gdje uzgajaju sorte Gegić i Turbijan, autohtone bijele sorte vinove loze. Dio grožđa dokupuju od drugih proizvođača, a u godinama kada vlastitog uroda nema dovoljno, vino nabavljaju od lokalnih kolega vinara.

Od mora do zaleđa: Agrarni novinari otkrili poljoprivredne adute Zadarske županije

Imaju i mali kotao registriran za proizvodnju rakije, no količine su skromne - proizvedu tek oko 50 do 60 litara godišnje. "Njome počastimo goste koji je rado popiju za aperitiv ili digestiv. Pravimo travaricu, ali i lozu u kojoj maceriramo kadulju", opisuje.

"Volim kad je čovjek zadovoljan"

Unatoč svim izazovima, od administracije i manjka ljudi u poljoprivredi do velikog broja različitih djelatnosti koje treba svakodnevno uskladiti, Prtorić kaže da voli svoj posao. Najviše zbog ljudi.

"Volim cijeli ovaj posao. Volim raditi s ljudima, kontakt s njima. Volim kad je čovjek koji nas posjeti zadovoljan. Kad vidiš da ono čime se baviš i od čega se, u biti, umoriš pruža nekom drugom zadovoljstvo."

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor