Žetva, sjetva i problemi

Sjetva uljane repice je već polako za nama, u toku je žetva suncokreta i soje a i kukuruz će za koji dan biti spreman za žetvu. Cijene se i dalje ne znaju, zasad se samo o njima nagađa, ali gotovo je sigurno da će one biti daleko niže od prošlogodišnjih, tako da uz neisplatu poticaja - poljoprivrednike čeka teška jesen.

Pred nama je sjetva pšenice i ječma, iako ratari najradije ne bi sijali pšenicu zbog ovogodišnje sramotne cijene, no nemaju prevelikog izbora. Ona se jednostvano mora sijati, najviše zbog plodoreda, ali nikako zbog toga što mnogi kažu da je ona najjednostavnija za proizvesti, jer i pšenica traži dosta ulaganja. Možda bi bilo najbolje da nitko i ne posije pšenicu i da naši otkupljivači već jednom uvezu tu jeftinu mađarsku pšenicu. Međutim i oni su svjesni da je mi moramo sijati, i to iskorištavaju, jer ipak - nema jeftinije pšenice u svijetu od naše domaće.

Ratari se ipak nadaju da će barem sjemenska roba dosta pojeftiniti, dok je gotovo sigurno da se cijena gnojiva neće mijenjati, osim što eventualno može ići na gore. Tako se može očekivati da će ulaganja biti vrlo skromna, a većina će izbaciti upravo mineralno gnojivo jer je preskupo za ove cijene proizvoda.

Ali zašto je to tako, zašto mi imamo najskuplje gnojivo a najjeftinije proizvode? Recimo naša kutinska Urea je u srbiji oko 270kn za 100kg dok je kod nas nema ispod 450kn. Kako je to moguće da hrvatski ratari financiraju Srbiju, Sloveniju i Bosnu, jer je svuda naše gnojivo jeftinije nego kod nas. Sa tim bi se trebalo pozabaviti naše beskorisno ministarstvo ali oni su izgleda prezaposleni "provođenjem reformi". Što točno rade, ne zna nitko.

Nadam se ipak da će se sve uspjeti obraditi i zasijati, iako će mnogima biti teško skupiti novce čak i za gorivo, koje je isto ovih dana dosta poskupilo, iako su iz Vlade obećali da neće. Većina poljoprivrednika će se zadužiti, što znači - još skuplju proizvodnju, plus kamate.

Foto: RGBStock.com