Suša pojela urod: Klimatske promjene hrvatske ratare već stoje milijune eura

"Ne pamtim ovakvu sušu ni ovako loš prinos”, riječi su brojnih ratara koje smo tijekom žetve često čuli i prenosili.

Suše, toplinski valovi i ljeta bez kiše više nisu vijest koja se pojavi jednom u deset godina. Postali su redovita stavka u računici svakog ratara, a podaci iz posljednjeg desetljeća pokazuju da najviše stradaju upravo kulture koje se učestalo uzgajaju: kukuruz i soja.

Suša više nije iznimka, nego pravilo

Kako se čulo na konferenciji o jesenskoj sjetvi u Osijeku, štete od suše mogle bi biti među najvećima posljednjih godina i mjeriti se milijunima eura. Za šest kultura ove je godine osigurano 4,4 milijuna eura pomoći, uz više od 20 milijuna eura nacionalnih sredstava za ostale ratarske kulture. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva razmatra i uzajamni fond radi brže reakcije na štete.

Suša obilježila godinu, pšenica ponovno rekordna, a jesenska sjetva kasni

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, podsjetimo, objavila je novi Javni poziv za krizna plaćanja poljoprivrednicima

Brojke ne lažu: kukuruz godinama gubi tlo pod nogama

Službeni podaci Eurostata pokazuju isti smjer. Rekordne 2018. godine hrvatski su ratari pobrali u prosjeku 9,1 tonu kukuruza po hektaru, a 2025. tek 6,4 tone, što je gotovo trećina manje. Kad se usporede cijela razdoblja, prosječni prinos u godinama od 2014. do 2019. iznosio je 7,9 tona po hektaru, a od 2020. do 2025. pao je na 7,3 tone.

Hrvatska pritom nije sama. U sušnoj 2022. godini proizvodnja kukuruza u cijeloj Europskoj uniji pala je za 27 posto, a u susjednoj Mađarskoj čak za 35 posto. Kao glavni uzroci navode se toplinski stres i suša. Posebno je poučna prošla, 2025. godina. Pšenica, koja se žanje početkom ljeta, dala je gotovo 29 posto više zrna nego godinu ranije, dok su kukuruz i soja, koji moraju izdržati srpanj i kolovoz, zabilježili pad proizvodnje od 18 i 22 posto, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Ljeto je postalo najopasniji dio godine

Iza lošeg uroda stoji promjena koju meteorolozi bilježe već desetljećima. Europa je kontinent koji se najbrže zagrijava, a europsko se kopno u posljednjem desetljeću zagrijalo gotovo dvostruko više od svjetskog prosjeka, pokazuju podaci Europske agencije za okoliš, EEA. Prema službi Copernicus, razdoblje od 2023. do 2025. prvo je trogodišnje razdoblje u kojem je prosječna temperatura na Zemlji prešla granicu od 1,5 °C, koju je Pariški sporazum postavio kao crvenu liniju. Europa se grije gotovo dvostruko brže od svijeta, a račun stiže na hrvatska polja.

Kopno je tako 2015. do 2024. godine bilo 2,19 do 2,26 °C toplije, gotovo dvostruko više od svjetskog prosjeka. 2024. najtoplija godina u povijesti mjerenja, a Jugoistočna Europa 2024., gdje je i Hrvatska, najdulji toplinski val ikad (13 dana) i 66 dana jakog toplinskog stresa. Projekcija za istočnu Hrvatsku, prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, je ta da će od 2041. do 2070. ljeta biti s 5 do 10 % manje oborina (DHMZ). Prinosi usjeva u Hrvatskoj mogli bi do 2050. pasti za 3 do 8 %, navodi se i u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama RH.

Za ratare je najvažnije kada se zagrijavanje događa. Državni hidrometeorološki zavod bilježi značajno zagrijavanje, među ostalim, u lipnju, srpnju i kolovozu, dakle upravo u tjednima kada kukuruz cvate i nalijeva zrno, a soja zameće i puni mahune. Zato Strategija prilagodbe klimatskim promjenama ljetnu sušu navodi kao najveći pojedinačni izvor klimatskih šteta u hrvatskoj poljoprivredi od 1980. godine. Samo su suše od 2013. do 2016. odnijele oko tri milijarde kuna, odnosno gotovo 400 milijuna eura.

Drugim riječima, problem nije samo u tome što je ljeto toplije, nego u tome što vrućina i suša pogađaju biljku u trenutku kada je najosjetljivija. Kiša koja padne u rujnu više ne može popraviti klip koji se nije oplodio u srpnju, niti mahunu soje koja se osušila prije nego što se napunila. Zato ni najbolji hibrid i najpažljivija agrotehnika ne mogu nadoknaditi ono što odnese nekoliko tjedana ekstremne vrućine.

Tlo: najvrijedniji resurs koji tiho gubimo

U cijeloj toj priči najveći je gubitnik tlo, temelj svake poljoprivredne proizvodnje. Prema Vijeću Europske unije, više od 60 posto europskih tala već je u nezdravom stanju. Tlo koje gubi humus, odnosno razgrađene biljne i životinjske ostatke koji tlu daju strukturu i upijaju vodu poput spužve, sve teže podnosi sušu. Tako se zatvara začarani krug: slabije tlo daje slabiji urod, a slabiji urod vraća manje organske tvari u tlo.

Dobra je vijest da se tlo može obnoviti. Raznolik plodored, pokrivenost tla tijekom cijele godine, manje oranja i vraćanje organske tvari, na primjer stajskim gnojem, pomažu tlu da ponovno zadrži vodu i hranjiva. Takav pristup često se naziva regenerativnom poljoprivredom, a njegova je ideja jednostavna: tlo nije samo podloga u koju sijemo, nego živi sustav o kojem ovisi svaki budući urod.

Strategija prilagodbe klimatskim promjenama procjenjuje da bi prinosi usjeva u Hrvatskoj do 2050. mogli pasti za još 3 do 8 posto, a projekcije za istočni dio zemlje najavljuju toplija ljeta s manje oborina. Rješenja postoje, ali su skupa i spora.

"Navodnjavanje više ne bi smjelo biti odgovornost samo pojedinog proizvođača. To mora postati jedan od nacionalnih prioriteta", istaknuo je ne tako davno za Agroklub prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Suša mijenja računicu na poljima: Soja ostala bez mahuna, suncokret bez punog zrna

Hrvatski ratari ne gube samo na prinosu, nego i na cijeni. Prema Eurostatu, Hrvatska je 2024. imala najnižu prodajnu cijenu pšenice u cijeloj Europskoj uniji, 171 euro po toni, dok je njemački ratar za istu tonu dobio gotovo 240 eura. I za kukuruz je hrvatska cijena bila ispod srednje vrijednosti država članica. Manje zrna i niža cijena zajedno čine dvostruki udarac, koji se najbolje vidi na kraju sezone, kad se podvuče crta.

Bruxelles i Zagreb već su odlučili

Smjer je zadan i na europskoj i na hrvatskoj razini. Europska strategija od polja do stola do 2030. traži da četvrtina poljoprivrednih površina bude pod ekološkom proizvodnjom, da se uporaba i rizik kemijskih pesticida smanje za polovinu, a uporaba gnojiva za najmanje petinu. Nova europska Direktiva o praćenju i otpornosti tla postavlja cilj zdravih tala u cijeloj Europi do 2050., a države članice imaju tri godine da je prenesu u svoje zakone. Hrvatska Strategija prilagodbe klimatskim promjenama kao prioritete navodi otporne sorte i hibride, konzervacijsku obradu tla i navodnjavanje.

Za ratare je važno da taj smjer prati i novac. Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2023. do 2027. predviđa osam eko shema. Među njima su potpore za veću raznolikost usjeva, za korištenje stajskog gnoja na oranicama, za udio leguminoza u plodoredu i za konzervacijsku poljoprivredu, dakle upravo za mjere koje čuvaju tlo. Drugim riječima, proizvodnja koja se oslanja na mnogo gnojiva, pesticida i vode, a pritom iscrpljuje tlo, postajat će sve skuplja i sve strože regulirana.

Vrijeme je za drukčije razmišljanje?

Klimatske promjene više nisu prognoza za neku daleku budućnost, nego račun koji hrvatski ratari plaćaju svake sušne godine. Kukuruz i soja ostat će važne kulture, ali oslanjati se samo na njih znači svake godine igrati na istu kartu, dok se uvjeti na polju mijenjaju brže nego ikad. Umjesto pitanja kako iz istog polja izvući još koju tonu kukuruza, sve češće treba pitati koje kulture mogu dati siguran prihod uz manje vode, manje ulaganja i manje pritiska na tlo.

Promjena ne mora biti nagla. Može početi s nekoliko hektara na kojima se isproba nova kultura, s drukčijim plodoredom ili s ozbiljnijim razgovorom o zajedničkom navodnjavanju u selu i županiji. Važno je da počne sada, dok ratari još imaju snage i sredstava za ulaganje, a ne tek nakon sljedeće katastrofalne godine.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor