Suša mijenja računicu na poljima: Soja ostala bez mahuna, suncokret bez punog zrna

Dobra zimska i proljetna opskrbljenost tla vodom ove godine nije bila dovoljna da zaštiti usjeve od onoga što je uslijedilo. Dugotrajne visoke temperature, osobito one iznad 35 °C, u najosjetljivijim fazama razvoja zaustavile su dio fizioloških procesa o kojima ovise prinosi soje i suncokreta.

Prof. dr. sc. Bojan Stipešević upozorava da se posljedice ne vide samo na nadzemnom dijelu biljke. Na polju ih treba tražiti i u tlu, broju mahuna i zrna, njihovoj ispunjenosti te u konačnici u onome što će završiti u spremniku kombajna.

Istodobno, sve izraženiji sušni uvjeti otvaraju pitanje treba li dio proizvodnje usmjeravati prema kulturama koje su se kroz svoju evoluciju već prilagodile nedostatku vode.

Mahune ostaju prazne, ima li pomoći?

Na polju soje problem nije uvijek vidljiv na prvi pogled. Biljka može izgledati relativno dobro, ali detaljniji pregled pokazuje koliko je suša utjecala na formiranje prinosa. "U procjeni koliko je jaka suša ponekad treba ne gledati samo biljku nego i tlo", ističe profesor Stipešević. Prema njegovim riječima, vlaga je iz tla otišla već tijekom ranijih toplinskih valova.

Soja je ipak uspjela odraditi dio važnog posla. Na korijenu su vidljive kvržice bakterija iz roda Rhizobium. "Ipak je uspjela formirati dio onoga što joj treba za prinos", napominje.

Na ranijoj sorti broj biljaka je zadovoljavajući, ali broj mahuna i njihova ispunjenost daleko su od optimalnih. Umjesto većeg broja punih, na pojedinim se nalazi samo jedno, i to šturo zrno.

Ako je planirani prinos oko 3,5 tone po hektaru, ostvarenje od tek nešto više od tone značilo bi ogroman gubitak. "Ovoj biljci prinos, ako je 50 posto, to će biti jako dobro", profesor iznosi podatke.

Dok je soja još u ranijoj fazi razvoja i zrno se još nalijeva, određene intervencije teoretski mogu pomoći. Profesor među mogućim folijarnim pripravcima navodi aminokiseline, bor, sumpor, cink i kalij, odnosno elemente i pripravke koji mogu podržati fiziološke procese biljke.

Kao jedno od rješenja u budućnosti, savjetuje sjetvu u pojaseve odnosno šest redova kukuruza pa šest redova soje i tako u krug. "Kukuruz će preuzeti sunce na sebe, spustiti malo temperaturu i čuvati vlagu u soji, a njemu će to sunce goditi", pojasnio je Stipešević.

Naime, soja ima vrlo učinkovit mehanizam preživljavanja. Kada biljka osjeti da ne može osigurati dovoljno resursa, pokušava sačuvati barem dio potomstva. "Kod nje je jako nezgodno što spašava ono malo na račun njih puno", dodaje. Kako pojašnjava, biljka može odbacivati cvjetove, pa čak i već formirane mahune kako bi ono što ostane imalo veće šanse završiti razvoj.

Za prirodu je to učinkovita strategija preživljavanja. Za proizvođača je, međutim, upravo suprotno – manje mahuna znači manje zrna i manji prinos.

"Voda za soju je bilo dovoljno u onoj fazi kad je trebalo. Problem je nastao kasnije, upravo kada je biljci trebala završna energija za formiranje i punjenje zrna", napominje Stipešević.

Temperature iznad 35°C u kontinuitetu blokirale su dio procesa u kloroplastima i imale utjecaj na enzime koji sudjeluju u pretvaranju ugljikohidrata u proteine i ulja.

Profesor to slikovito uspoređuje s motorom koji se pregrije. "Kao i motor kad se pregrije, zaribaju klipovi. Isto tako u biljkama možemo reći da su zaribali svi mogući procesi, svi motori koji su bili u njima zbog visokih temperatura".

Suncokret: biljka dubokog korijena, ali ni ona nije imuna

Suncokret je poznat po snažnom korijenu koji može koristiti dublje slojeve tla, ali ni on ne može beskonačno nadoknađivati ekstremne vremenske uvjete. "Koliko god da je dovoljno duboko otišao po vodu, ipak ga pati i nebo", ističe profesor.

Naime, kada se temperature približavaju se 40 °C, smanjuje se učinkovitost kloroplasta, a time i stvaranje ugljikohidrata. Visoke temperature istodobno mogu nepovoljno djelovati i na enzime koji sudjeluju u stvaranju ulja i proteina u sjemenu. Rezultat su štura i nedovoljno napunjena zrna, osobito u središnjem dijelu glave.

Na istom polju mogu se pronaći biljke u različitim fazama zrelosti. Neke već odbacuju sjeme, dok su druge još zelene i nastavljaju prebacivati tvari iz lišća prema glavi. Zato odluku o žetvi ne treba donositi samo prema pojedinačnoj biljci.

Zanima vas nešto na ovu temu? Pitajte našeg stručnjaka u komentarima ili na e-mail: isavjeti@agroklub.com

"Neka slobodna procjena, kad je 75 posto biljaka spremno za samu žetvu, jest trenutak same odluke", kaže Stipešević. Kako kaže, daljnje čekanje može donijeti više štete nego koristi. Dio već prezrelih biljaka može početi osipati sjeme, a ono što padne na tlo kombajn više ne može spasiti.

Preostale zelenije biljke mogu se osušiti tijekom procesa nakon žetve. Zato je u ovakvim uvjetima, prema profesoru, bolje reagirati na vrijeme nego čekanjem izgubiti već formirano sjeme.

Kada folijarna prihrana još ima smisla?

I kod suncokreta vrijedi isto pravilo kao kod soje – faza razvoja ključna je za odluku o eventualnom tretmanu. Dok je zrno još u mliječnoj zriobi, teoretski postoji mogućnost da se biljci pomogne određenim folijarnim pripravcima, poput aminokiselina i biostimulatora. No, ako je sadržaj zrna već praškast ili tjestaste konzistencije, mogućnost intervencije je prošla.

Da su ekstremni uvjeti bili predvidivi, neke su se preventivne mjere mogle poduzeti tijekom početka formiranja glave i cvatnje. Profesor kao mogućnost navodi folijarno dodavanje kalija, koji može pomoći u održavanju turgora stanica, te bora, koji je važan za procese u biljci i translokaciju tvari iz lišća prema glavi.

Ono što proizvođač može napraviti za buduće sezone jest pravodobno pratiti razvoj usjeva i reagirati prije nego što stres postane vidljiv kroz ozbiljan gubitak prinosa.

U normalnim okolnostima proizvođač bi kišu u sušnoj godini očekivao s olakšanjem. Međutim, za suncokret koji je već blizu žetve dodatna vlaga može otvoriti vrata bolestima. Ako su sjemenke već oslabljene, a na biljci su prisutni patogeni, dodatna vlaga može pogodovati razvoju bolesti i ugroziti kvalitetu i zdravstvenu ispravnost uroda. Zato profesor za suncokret koji je već spreman za žetvu ima vrlo jednostavanu poruku: "Bolje kombajn nego oblaci i neko zahlađenje".

Prije odluke o žetvi proizvođač bi trebao provjeriti i kada je posljednji put provedena zaštita fungicidom. U kasnoj fazi mogućnosti zaštite dodatno su ograničene zbog karence.

Sirak i slanutak – kulture za klimu koja se mijenja?

Ako se sušna i ekstremno topla razdoblja nastave, pitanje više nije samo kako spasiti ovogodišnji usjev. Postavlja se i pitanje što sijati u budućnosti.

Profesor kao potencijalno zanimljive kulture izdvaja sirak i slanutak. Riječ je o biljkama koje su se razvijale u uvjetima s manjkom vode i imaju fiziološke mehanizme prilagođene sušnijim područjima.

Sirak ima snažan korijenski sustav i sposobnost učinkovitijeg korištenja vode. "Jak upojni korijen sirka i genetika koja mu osigurava da vodu skladišti u stanici", pojašnjava profesor.

To ne znači da će on svakoj godini dati veći prinos od kukuruza. Njegova je prednost u tome što bi u sve češćim sušnim godinama mogao osigurati stabilniju proizvodnju. "Možda nisu tako visoki kao kukuruzni prinosi u najboljim godinama, ali prosjek više ne bira", ističe.

I slanutak ima fiziološke prilagodbe na sušne uvjete, a uz to daje zrno visoke prehrambene vrijednosti koje se može koristiti u prehrani ljudi i stoke. Razlika od soje je način formiranja mahune. On najčešće nosi jedno do dva zrna, pa biljka ne pokušava hraniti velik broj zrna u jednoj mahuni.

Ne možemo vratiti klimu, ali možemo mijenjati izbor kultura

Prema profesoru, sve je manje opravdano proizvodnju temeljiti na pretpostavci da će voda uvijek biti dostupna u ključnom trenutku. Zato bi sirak i slanutak mogli biti dio šire strategije prilagodbe, a ne samo alternativne kulture koje se sade kada nešto drugo podbaci.

Nova prilika za ratarsku proizvodnju: Može li slanutak zamijeniti soju?

Jedna od najvažnijih poruka s terena nije vezana samo uz pojedinu kulturu, nego uz cijelu strukturu gospodarstva. "Bolje imati jako puno kultura, pa nek' jedna "skvikne", druga će te spasiti, nego uložiti sve u isto, pa onda nastaje problem", savjetuje profesor.

Ono što se ove godine vidi na poljima nije samo priča o jednoj suši. To je upozorenje da će se u budućnosti morati mijenjati i način ratarenja, izbor kultura i odluke o tome kada ulagati u spašavanje usjeva.

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Učinkovit prijenos znanja u poljoprivredi putem interneta - iSavjeti" koji se financira u sklopu intervencije 77.03 - Potpora za EIP operativne skupine iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor