Stočni kelj uzgaja se i kao jesenski usjev

Stočni kelj se uzgaja kao proljetni, ali i kao postrni i jesenski - rujanski usjev. Otporan je na niske temperature, čak i golomrazice, pod uvjetom da u zimu uđe u odgovarajućoj fazi porasta. Odlična je hrana za goveda, ovce, svinje, koze, konje, perad i kuniće, a životinje ga vrlo radu jedu, posebno u zimskom razdoblju kada nema druge stočne hrane.

Brassica oleracea L. var. acephala sadrži dosta vitamina, posebno u listu: karotena oko 70 mg/kg suhe tvari, vitamin B1, C i K, vitamin B3 i prema novijim analizama, tokoferol ili E vitamin, kao i biogeni kalcij i fosfor.

Voli blago kisela tla

Sjeme klija i niče pri temperaturi zemljišta 5^oC do 6^oC. U početku razvoja može izdržati - 5 do - 7^oC, dok u jesen i zimu podnosi do -15^oC. Sušu prilično dobro podnosi, ali pri tome prinos znatno opada, zelena masa se smanjuje, posebno vanjski omotač stabla.

Kisela, plitka i pjeskovita tla mu ne odgovaraju. Odgovara mu pH zemljišta 6 do 6,5 (blago kisela sredina). U brdskim područjima, gdje prilično rano počinju jesenski mrazevi i zima, kelj predstavlja nezamjenljivu krmnu kulturu za hranidbu stoke.

Stočni kelj ima više prednosti - zašto ga sijati?

Sve više se sije krajem ljeta i u jesen, kao značajna stočna hrana naredne godine.

U osnovnoj obradi se mora paziti na dobro slijeganje brazda pri oranju, posebno ako se zaorava stajsko ili drugo organsko gnojivo. Jesensko oranje je na dubini 35 cm. U predsjetvenoj pripremi treba posvetiti izuzetnu pažnju stvaranju idealne ravne površine i usitnjenosti sjetvenog sloja zbog povoljnog prijema sitnog sjemena kelja koji se najpažljivije mora sijati.

Najčešće se sije u redove suvremenim sijačicama, na najčešći razmak 60 x 20 cm. Dubina sjetve je 1,5 do 2 cm, s obzirom na to da je sjeme sitno. Primjenom preciznih sijačica, količina sjemena najčešće iznosi tri do četiri kg/ha, ali i do pet kg/ha. Može se sijati krajem ljeta i tijekom jeseni (rujan), a pristiže rano u proljeće. Poslije sjetve površinu treba povaljati.

Gnojidba

Za prosječan prinos od 70 t/ha zelene mase potrebno je po hektaru: N = 150 kg, P2O5 = 120 -140 kg, K2O = 150 - 180 kg.

Ukoliko je za jednogodišnju pretkulturu korišten stajnjak ili, što je poželjno, obavlja se neposredna gnojdba stočnog kelja stajnjakom u količini 20 - 30 t/ha, smanjuju se doze NPK gnojiva za oko 25 posto. Fosfor i kalij i dio dušika se unosi u osnovnoj obradi (oranju) i predsjetveno obradom tla, dok dušik 1/2 prihranjivanjem prije punog razvoja lisne mase.

Voli ga i perad

Konzumiraju ga sve vrste stoke, uključivši i perad, koja posebno rado jede lišće kelja. Krupnu stoku treba postepeno privikavati na veću količinu zelene krme. U početku se daje 20 do 30 kg na dan za pet do šest dana na jedno uvjetno grlo (500 kg žive mase životinje-goveda).

Ova kultura ima osobinu regeneracije ako se pokosi u pravo vrijeme, na visini 12 do 15 cm iznad zemlje. Tada formira dva do tri, nekad i više bočnih izdanaka, koji mogu narasti i do jednog metra i tako daju dva otkosa zelene mase.

Prvi put se kosi kada dostigne visinu 80 - 100 cm, a kod nekih sorti visinu od 70 cm. Obično je košenje krmnog kelja u cvjetanju, a ovisi i od sorte.

Za hranidbu stoke koristi se ili kao svježa pokošena masa ili kao silaža. Može se kombajnirati zelena stočna masa silažnim kombajnom za kukuruz i dozirati stoci. Prosjeci prinosa iznose 70 do 80 t/ha, a u postrnom uzgoju su znatno manji, obično 50 do 60 t/ha zelene mase.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor