Slabo poznati štetnici šećerne repe

Koliko je poznato, u Hrvatskoj nisu dosad zabilježene štete od ove, većini proizvođača nepoznate grupe insekata. Dobili su ime skokunci jer se kreću skakanjem.

Kako ih prepoznati

Vrlo su sitni insekti, vrlo nježna tijela, najčešće bijele boje, ovisno o vrsti, dužine svega nekoliko milimetara. Građeni kao svi insekti od glave, prsišta i zatka. Na glavi se nalaze oči, usni ustroj i ticala. Tri članka prsišta nose tri para nogu. Mnoge vrste na donjoj strani jednog od najčešće 6 članaka zatka, nose odskočnu vilicu nalik repu, kojom se odbacuju i skaču kada su uznemireni. Žive u pukotinama površinskog sloja tla, gdje se hrane organskom materijom u razgradnji. To su saprofitski organizmi koji se u prirodnom hranidbenom lancu hrane biljnim materijalom u razgradnji poboljšavajući sastav tla. Kao i uvijek čovjek je taj koji je poremetio sklad u prirodi i proizveo štetnike. Tako u literaturi nalazimo podatke o njihovim štetama na raznim kulturama, među kojima je i šećerna repa.

U doba kad je šećerna repa tek posijana i počinje klijati i nicati, velike populacije skokunaca tada izazivaju oštećenja tek izniklih biljcica šećerne repe, izgrizanjem klice, korjencica, vrata korijena i kotiledonskih ili prvih pravih listića.

Velike štete i gubitak prinosa

To su inače korisni saprofitski organizmi, koji se u određenim ekološkim uvjetima rano u proljeće javljaju u vrlo visokim populacijama. Zbog visoke brojnosti svoju dotadašnju hranu, mrtvi biljni materijal zamijene za živo biljno tkivo, kojim se nastavljaju hraniti. Kako se već godinama sije monoklično sjeme šećerne repe, ove štete izazivaju veliko smanjenje i gubitke prinosa. Visoke populacije skokunaca najveći su problem u tlima s visokim sadržajem organske tvari i vrlo fine teksture, prozračnim i vlažnim. Primijećeno je da je do zaraza s visokim populacijama skokunaca i njihovim štetama vrlo često dolazilo na površinama gdje su prošle godine uzgajane strne žitarice pšenica ili ječam. Podataka o štetama od skokunaca ima iz Engleske i Njemačke. Engleska literatura spominje podatak da je utvrđena šteta na korjenčićima mladih biljčica šećerne repe ubrzo nakon sjetve. Srednja temperatura tla kretala se u rasponu od 3 do 11 °C. Nastale štete su bile tolike da su se provodila istraživanja u polju i u laboratoriju. U laboratorijskim uvjetima utvrđeno je da je štete izazvala vrsta Onychiurus armatus, dok su u poljskim pokusima vrste Onychiurus sp. bile uvijek vrlo brojne u zoni korijena mladih biljčica i između njihovih redova. U Njemačkoj, gdje su također zabilježene velike štete od skokunaca na šećernoj repi, obavljena su ispitivanja gnojidbe kompostom budućih repišta u kasno ljeto i u kasnu jesen. Dobiveni su rezultati da su se štete pojavile na repištima gnojenim u kasno ljeto, dok šteta nije bilo kod kasno jesenske gnojidbe. I u ovom se slučaju radilo o štetama od vrste Onychiurus armatus. Suzbijanje ovih štetnika još je uvijek nepoznanica i tema budućih istraživanja.

Autor: Mr. Chiara Pagliarini