Sjetva će soje - pripremite tlo na vrijeme

Soja je jedna od najstarijih poljoprivrednih kultura. Njena prehrambena vrijednost poznata je još od prije 5000 godina, a danas se koristi u proizvodnji ulja, hranidbi stoke i prehrambenoj industriji. 

Biljka je kratkoga dana i većina sorata zahtijeva 10 i više sati mraka dnevno. Najbolje uspijeva na dubokim, strukturnim i plodnim tlima bogatim humusom, a potrebe za vodom rastu kako raste i sama biljka. 

Najsigurnija sjetva kada je površina tla između 8°C i 10°C

Ova je grahorica jedan od najboljih predusjeva za mnoge ratarske kulture. Njezini najpogodniji predusjevi su strne žitarice, šećerna repa i kukuruz, a najnepovoljniji predusjevi su suncokret i ozima uljana repica. Na istu njivu soja može doći nakon 2 do 4 godine. Predsjetvena priprema tla obavlja se u proljeće i to drljačama, tanjuračama ili plošnim kultivatorima (sjetvospremači).

Eko soja uspijeva u područjima dobrim za uzgoj kukuruza

Najsigurnija sjetva je kada su temperature u površinskom sloju tla (do 8 cm) između 8 °C i 10 °C. Soju se može sijati od kraja travnja, u svibnju i lipnju, no uglavnom se sije u isto vrijeme kao i kukuruz jer imaju gotovo iste temperaturne zahtjeve pri klijanju. Razmak među redovima je 45 – 50 cm i izvodi se pneumatskim sijačicama. Prva kultivacija obavlja se kada soja tek nikne i dobro se raspoznaju redovi, a druga kada je biljka visoka oko 20 – 30 cm.

Gnojidba - dušik i kalij potrebni za vrijeme cvatnje

Potrebe za hranivima se povećavaju od početka cvatnje do mahunanja i nalijevanja zrna. Maksimalne doze dušika i kalija potrebne su u fazi cvatnje i formiranja mahuna, a fosfora i sumpora u vrijeme formiranja i nalijevanja zrna. 

Na plodnijim tlima gnojidba se obavlja na osnovi 30 – 60 kg/ha dušika, 60 – 90 kg/ha fosfora i 40 – 60 kg/ha kalija, uz napomenu da se 2/3 dušika osiguravaju pravilnom bakterizacijom. Na manje plodnim, težim tlima gnoji se na osnovi 60 – 100 kg/ha dušika, 90 – 120 kg/ha fosfora i 100 – 120 kg/ha kalija. Soja povoljno reagira na gnojidbu stajskim gnojem zaoranim u jesen, pod zimsku brazdu.

Zaštita od korova i štetnika

Jedan od bitnih čimbenika u tehnološkom ciklusu je borba protiv korova. Izuzetno je specifična i zahtjevna, a uspjeh osim herbicida uvjetuje i dobar sklop biljaka. Borbu protiv korova možemo započeti odmah nakon sjetve klasičnim zemljišnim herbicidima koji za uspjeh traže oborine.

Plamenjača i koprivina grinja prijete soji

Najčešća bolest koja se javlja kod soje je plamenjača (Peronospora manshurica). Simptome bolesti nalazimo najčešće na lišću, mahunama i sjemenu. Lišće poprima žućkaste pjege koje se mogu spajati i izazvati pucanje lista, a zaraženo sjeme je sitnije i na njemu se vide veće ili manje raspukline. 

Osim plamenjače, soju za vrijeme ljeta kada su temperature jako visoke napadaju grinje. Na licu lista štete se vide u obliku sitnih sivkastih pjegica, a kod jakog napada uništava se klorofil, list dobiva žutu pa crvenkastu boju, suši se i otpada. Ako se ne prati pojava ovog štetnika u povoljnim uvjetima za njihov razvoj može doći do znatnog smanjenja prinosa.

Žetva soje

Optimalna vlaga zrna za žetvu je 14-16%, tada su gubici najmanji, ali su troškovi proizvodnje povećani zbog sušenja. U praksi se žetva nastoji obaviti kad je vlaga zrna 13-14% jer se takva soja može skladištiti bez sušenja u sušarama. 

Zbog nepovoljnijeg odnosa zrno - slama propusna moć kombajna je smanjena i do 50% za što je potreban manji broj okretaja bubnja. U našim agroekološkim uvjetima žetva soje uglavnom se obavlja sredinom i u drugoj polovici rujna, ovisno o roku sjetve, izabranoj sorti i vremenskim uvjetima.