Širinom ponude svladali krizu

Unatoč činjenici da Europski fondovi iz ruralnog razvoja još nisu zaživjeli, godina je za požeški Agronom počela dobro. Tvrtka, kaže predsjednik Uprave Darko Aračić, ima indeks preko 200 u odnosu na prošlu godinu. Ljudi su se, smatra, jednostavno izmorili čekajući te su krenuli u kupovinu traktora i priključnih strojeva. Čak i preko njihovih očekivanja.

Što biste od vaših proizvoda izdvojili?

Imamo portfelj mehanizacije Amazone, Gaspardo, CASE... Traktore, kombajne. Stvarno imamo veliki izbor što se tiče ponude i možemo ponuditi za poljoprivredno gospodarstvo što god zažele. Tvrtke koje mi zastupamo za područje Hrvatske su tvrtke poznate u svjetskim razmjerima. Tako da praktično svake godine imamo neki novitet.

Katastrofalne tri godine

Imate široku ponudu i poljoprivrednu mehanizaciju, repromaterijal, poljoprivredne ljekarne?

Jedinstveni smo u Hrvatskoj po tom volumenu. Ne postoji nijedna druga tvrtka koja ima sve - od proizvodnje, kooperacije, maloprodaje, do poljoprivredne ljekarne, farme, proizvodnje stočne hrane. Uvijek je jednostavnije imati core biznis, ali onda ste osjetljiviji na krizu. Stvarno imamo širinu. Zadnje tri godine su stvarno katastrofalne za poljoprivrednike. Niska otkupna cijena žitarica, loše proizvodne godine, ekstremna suša, ekstremna kiša, ljudi su izmučeni. Da nemamo tu širinu, vjerojatno bi došla u pitanje održivost samog posla, da smo bili u uskoj niši. Tako u jednoj godini je jedan program bolji, u drugoj drugi.

Imate li povratne informacije od svojih kupaca, nekakav feedback?

Feedback je da svi plaču. Niska cijena mlijeka, dvije kune, cijena svinje ispod eura, cijena pšenice se očekuju na 90 lipa. Poticaji nisu isplaćeni, od fondova realizacije još ništa. Većina preživljava.

Još nismo dotaknuli dno

Očekujete li da će netko to moći popraviti, napraviti nešto drugačije?

Moje mišljenje je da mi još nismo dotaknuli dno. Mi smo vrlo mala ekonomija, plitka, koja se može relativno brzo presložiti i krenuti na bolje, ali mora biti ta svijest ljudima u glavi. Znači, ti moraš nešto žrtvovati. Uz ovakve standarde koje smo uzeli, ovo što nosimo i u glavama ljudi, mislim da nemamo šanse. Iskreno. Što se mene tiče, ja sam nepopravljivi optimist, ali definitivno nema tu pomaka da dođe bilo tko. Pogotovo za sferu poljoprivrede.

Nešto se mora žrtvovati da bi bilo bolje

Vi imate i farmu svinja?

Imam farmu vrijednosti milijun eura, novu. Peti turnus. Kako mi radimo, bolje ne piše ni u knjigama. I radim realno - ne nulu, sad radim minus. Srećom, ne ovisim o tome. Imam kredit za nju 3,9 milijuna još 13 godina s 3% kamate i ne može se nositi, a jedan čovjek mi radi. Kako će jedan čovjek koji je digao kredit, radi, ima obitelj, živjeti? Kako? Pričao sam s direktorom svinjogojstva - 60% svinjskog mesa uvozimo u Hrvatsku. Uvozit ćemo 100%. Koliko uvozimo mlijeka? I odakle? Iz Danske i Nizozemske? Pa jesu li tamo manje plaće, vrjedniji, pametniji, brži? Ne znam.

Mi smo vrlo mala ekonomija, plitka, koja se može relativno brzo presložiti i krenuti na bolje, ali mora se mijenjati svijest ljudima u glavi. Znači, ti moraš nešto žrtvovati da bi došlo do promjene.

Da, svinjogojstvo je u teškoj situaciji.

Moja svinja ima konverziju 2,8 - 2,9, na 1600 mortalitet je 10, 12, 15, a 90. dan 120 kilograma. Pa ako netko može bolje neka mi kaže po kojoj tehnici? Njih država gura. I kod njih je kriza, ali nije pala proizvodnja svinja u Nizozemskoj, Danskoj, Njemačkoj. Pala je u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj gdje su ekonomije države takve kakve jesu. Sutra kad naše bude nula, cijena će skočiti. Sad imaš 100 muznih krava i prisiljen si poklati. Za 600 eura dati kravu koja muze 30 litara mlijeka. I što ćeš ti onda? Imaš izmuzište, imaš kredit?

Prespora administracija

U jednom trenutku stočarstvo je poticano?

Ulupane su milijarde. Gdje je efekt toga? Slušali smo priče, programi ovakvi-onakvi, gdje su efekti? Sad pričamo o 60% uvoza svinja, za tri godine ćemo pričati o 90%. Firme, mi koji smo bili super, moramo se pitati hoćemo li za tri godine i mi biti čitavi. Propadaju firme redom. Nađite mi firmu koje su u ovom biznisu 15 godina, stabilno na nekom ozbiljnom volumenu, ali ja ću vam nabrojati 20 kojih nema više. Nisu ljudi banditi bili. Jednostavno, svaki dan mu je prostor sve manji i manji.

Najavili su izradu zakona kojom će se regulirati ta trgovinska praksa. Preveliki uvoz. Može li to pomoći?

Štovani, naši gospoda i drugovi političari ne percipiraju u ovoj proizvodnji i u ovakvim situacijama. Stavite vi sebe u situaciju da imate 500 grla i da muzete svaki dan mlijeko po kunu. Netko vam kaže zakon je u izradi?! Pa vama je u pitanju sat, dan! Tko će taj zakon dočekati. Bojim se da zakon dok prođe procedure, hitne i redovite, pravilnici, primjene, da ga neće imati tko konzumirati. I to je praksa.

Napokon je najavljena i isplata dijela poticaja.

Mi se sada ložimo kad će biti poticaji. Pa sjetva se događa sad! Već je kasno. Bit će do 15.-og? Pa nije isto do 15.-og ili prije 20 dana. Ustrojena je nova Vlada, ministarstvo. Ne mislim da opstruiraju, ali netko bi morao misliti. To je efekt za ekonomiju. Ti imaš neki kvantum novca i nije isto da li si ga isplatio sad ili za 15 dana. Činjenica je da masa ljudi tamo leži i svi su nekako ležerni.