Šećerane još uvijek ne mogu do svoje repe u Vojvodini

Ni dva tjedna nakon obećanja ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine kako će “srediti” da Srbija dozvoli izvoz šećerne repe koje su na području Vojvodine ugovorile hrvatske šećerane, nema pomaka.

Podsjetimo, Srbija je uvela zabranu izvoza šećerne repe, soje i suncokreta na rok od tri mjeseca, što je nanijelo izravnu štetu najviše osječkoj i županjskoj šećerani, koje su u Vojvodini sufinancirale i ugovarale šećernu repu na ukupno 8.000 hektara. Kampanja je u punom jeku, a još ni kilogram šećerne repe nije prešao preko granice. U domaćim šećeranama zbog osjetljivosti teme nisu željeli javno komentirati situaciju koja je na rubu međunarodnog skandala.

Neslužbeno doznajemo kako se u šećeranskim krugovima priča kako bi ovo moglo ugroziti opstanak hrvatskih šećerana.

Radi boljeg razumijevanja teme, valja podsjetiti da su se hrvatske šećerane okrenule ugovaranju šećerne repe u Vojvodini zato što na tom području ima milijun hektara zemlje pogodne za sjetvu šećerne repe koja se u uobičajenom plodoredu sije na istu površinu svakih pet godina te je bilo moguće efikasno zasijati repu na oko 200.000 ha svake godine. Međutim, zbog nekorektnog odnosa srbijanskih šećerana prema proizvođačima, repa se, kako nam kažu iz jedne naše šećerane, sije na samo 60.000 hektara. U prosječnoj godini sijala bi se i na ispod 50.000 hektara i to je tada zadovoljavalo i potrebe za šećerom u Srbiji, ali i izvozne kvote koju srbijanske šećerane imaju za EU. Tako da su hrvatske šećerane bez ikakvih problema mogle ugovoriti potrebne količine repe za svoju preradu, a plaćale su je i 10 eura za tonu više od srbijanskih šećerana.

Problemi sa Srbijom kad je riječ o šećernoj repi započeli su unatrag tri godine. Kada su tamošnji proizvođači repe uvidjeli prednosti suradnje s hrvatskim šećeranama, počele su, doznajemo, političko-tajkunske opstrukcije kako bi se spriječila isporuka šećerne repe u Hrvatsku i tako pogodovalo srbijanskim šećeranama. U našim šećeranama navode i kako se tu radi o izravnom kršenju i SSP-a i CEFTA-e i Ugovora o zaštiti ulaganja. No ove je godine sve skupa kulminiralo do te mjere da je potpuno zabranjen izvoz repe iz Srbije, pod krinkom smanjenih prinosa i moguće nestašice šećera u Srbiji. Zanimljivo je, međutim, da Srbija ove godine nije proglasila elementarnu nepogodu. U našim šećeranama drže da, ako se netko bojao manjka šećera na srbijanskom tržištu, trebao je tada zabraniti izvoz šećera, što nije slučaj, jer srbijanske šećerane i ovih dana izvoze šećer u EU. U domaćim šećeranama su i nezadovoljni sporošću Vlade RH da riješi ovaj problem te smatraju kako vodi već uobičajenu politiku nezamjeranja. Šećeranci se pitaju i gdje je sada EU da zaštiti Hrvatsku, svoju buduću članicu.

Dugogodišnji problemi

Hrvatske šećerane već tri godine imaju problema s dopremom repe iz Srbije. Prije dvije godine je, bez obrazloženja, repa iz Vojvodine mogla biti dovezena samo preko graničnog prijelaza Bačka Palanka/Ilok, što je našim šećeranama poskupilo dovoz. Tadašnja vlada RH, kažu šećeranci, nije učinila ništa u zaštiti interesa domaće industrije. Lani su naše šećerane bile ucijenjene i morale su ustupiti najvećem srbijanskom proizvođaču šećera dio repe u Vojvodini kako bi im se omogućio nesmetan dovoz repe, a ni tadašnja vlada RH nije učinila ništa. Budući da se taktika pokazala uspješnom, ove se godine išlo korak dalje i prvi put zabranila izvoz repe pod krinkom manjka šećera na srpskom tržištu. Unatoč našim naporima da dobijemo informaciju od ministra Tihomira Jakovine dokud se došlo u pregovorima sa srbijanskim ministrom, nismo uspjeli.

Srbijanski šećer nagodinu i u hrvatskim trgovinama

Srbijanski šećer već je sada na policama trgovačkih centara u EU, a od 1. srpnja 2013. bit će i na hrvatskim. Međutim, hrvatske šećerane neće moći kupovati repu u Srbiji. “Zbog ovakve administrativno-političke zabrane srbijanske šećerane će imati jeftiniju repu i time biti u povlaštenom položaju na tržištu šećera u Hrvatskoj i EU. Nema sumnje da će se time ugroziti opstanak hrvatskih šećerana, a to je možda u interesu i nekima u EU, jer kako objasniti da u ovom trenutku Unija ništa ne poduzima kada se radi o nedvojbenom kršenju tržišne utakmice.

Autor: Zdenka RUPČIĆ