Profesor Stipešević o žetvi 2026: Dobra proizvodnja sama po sebi više nije dovoljna

Ovogodišnja žetva pšenice u Hrvatskoj donijela je razloge za zadovoljstvo kada su u pitanju prinosi, no poljoprivrednici ponovno ostaju razočarani otkupnim cijenama. Iako su na brojnim gospodarstvima ostvareni rezultati iznad višegodišnjeg prosjeka, zarada će i ove godine biti upitna. O stanju u ratarstvu, kvaliteti uroda, izazovima na tržištu i perspektivama jarih kultura razgovarali smo s prof. dr. sc. Bojanom Stipeševićem s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Prema informacijama koje dolaze s terena, ovogodišnji prinosi pšenice uglavnom su bolji nego prethodnih godina. Na mnogim parcelama ostvareni su vrlo dobri rezultati, a pojedini proizvođači bilježe i rekordne prinose.

Prinosi bolji od višegodišnjeg prosjeka

"Većina proizvođača ostvarila je prinose iznad višegodišnjeg prosjeka. Kod pojedinih sorti su dosezali između sedam i osam tona po hektaru, a na najboljim parcelama zabilježeno je i devet do deset tona. To su vrhunski rezultati koji pokazuju da je godina, unatoč svim izazovima, bila povoljna za proizvodnju pšenice", ističe Stipešević.

Međutim, kada je riječ o kvaliteti zrna, situacija je nešto složenija. Iako je dio proizvođača ostvario vrlo kvalitetan urod, većina pšenice prema domaćim kriterijima završava u trećoj klasi.

Profesor smatra da su hrvatski kriteriji klasiranja zastarjeli i da ne odražavaju stvarnu vrijednost domaće pšenice.

"Naša pšenica često bude svrstana u treću klasu prema domaćim pravilima, dok bi ista takva na međunarodnom tržištu bila znatno bolje ocijenjena. Vrijeme je da se preispita sustav otkupa i kriteriji kvalitete te da se oni prilagode stvarnim potrebama tržišta, a ne administrativnim pravilima".

Posebno ističe primjer proizvođača durum pšenice koji ostvaruju izvrsne rezultate i kvalitetu zrna s više od 11 posto proteina. Oni uglavnom ne prodaju domaćim otkupljivačima nego unaprijed ugovaraju isporuku s talijanskim kupcima.

"To je put kojim bi trebalo ići. Prvo pronaći kupca, a zatim proizvoditi ono što tržište traži. Takav pristup daje proizvođaču sigurnost i omogućuje bolju zaradu".

Kvalitetna pšenica, ali preniska otkupna cijena

Najveći problem ipak ostaju otkupne cijene koje se, prema njegovim riječima, praktički nisu promijenile u odnosu na prošlu godinu.

"Otkupna cijena ostala je na približno istoj razini, oko 150 eura po toni. Prošle godine objašnjenje je bilo da Francuska i Ukrajina imaju velike viškove. Ove godine spominju se Australija i Argentina. Svake godine pronađe se novi razlog zašto je cijena niska, dok proizvođač ostaje u istoj situaciji".

Stipešević smatra da država može učiniti više kako bi hrvatskim proizvođačima omogućila konkurentniji nastup na europskom tržištu.

Kukuruz u kritičnoj fazi: Naredni dani odlučuju o ovogodišnjem urodu

"Ne mora se sve svoditi isključivo na Ministarstvo poljoprivrede. U priču bi se trebali uključiti i resori prometa te gospodarstva. Kada bi se omogućili povoljniji uvjeti prijevoza prema izvoznim tržištima ili određene olakšice u transportu, naši bi proizvođači imali znatno bolje mogućnosti prodaje".

Dodaje kako logistika često predstavlja jednako važan čimbenik kao i sama proizvodnja.

"Nije dovoljno proizvesti kvalitetnu robu. Potrebno je omogućiti da ona po konkurentnim uvjetima stigne do kupca".

Pokrovni usjevi kao ulaganje u budućnost

Nakon završetka žetve profesor proizvođačima savjetuje da ne ostavljaju oranice praznima. Upravo razdoblje nakon žetve smatra ključnim za očuvanje plodnosti tla.

"Korištenje certificiranog sjemena i dalje ostaje jedan od najvažnijih savjeta. Time se smanjuje rizik unošenja biljnih bolesti, posebice snijeti, koja može stvarati probleme godinama nakon zaraze".

Jednako važnim smatra i sjetvu pokrovnih usjeva.

"Nakon žetve trebalo bi što prije zasijati pokrovni usjev. Postoji čitav niz biljaka koje se mogu koristiti – različite leguminoze, grahorice, djeteline, leća, slanutak, pa čak i neke mediteranske vrste koje dobro podnose visoke temperature". Takvi usjevi, naglašava, donose višestruku korist.

Cvjetnice hrane pčele i čuvaju plodnost tla

"Prije svega čuvaju vlagu u tlu, povećavaju sadržaj organske tvari i biološku aktivnost tla, a leguminoze dodatno obogaćuju tlo dušikom. Osim toga, cvjetnice predstavljaju izvor hrane za pčele u razdoblju kada drugih cvjetova gotovo i nema".

Preporučuje da se u smjese uključe facelija, heljda, lan, podlanak i druge cvjetnice koje mogu pomoći oprašivačima.

"Ako želimo očuvati pčelinje zajednice, moramo im osigurati dovoljno peluda i nektara tijekom ljeta. To će nam se višestruko vratiti već sljedeće godine kroz bolje oprašivanje voćaka, uljane repice i suncokreta".

Trošak sjetve pokrovnih usjeva procjenjuje na oko 50 eura po hektaru, ali smatra da je riječ o investiciji koja se višestruko isplati.

"Država kroz eko-sheme sufinancira dio tih troškova. Dugoročno gledano, puno je isplativije uložiti u očuvanje tla nego kasnije izdvajati velike iznose za mineralna gnojiva čije cijene ovise o globalnim poremećajima na tržištu energenata".

Zeleni pokrov: Već 50 eura po hektaru može donijeti trostruku korist

Kao dodatnu prednost ističe činjenicu da leguminoze mogu ostaviti značajne količine prirodno vezanog dušika u tlu, čime se smanjuje potreba za skupim mineralnim gnojivima.

Klimatske promjene traže novu poljoprivredu

Klimatske promjene, upozorava, postaju sve ozbiljniji izazov za europsku poljoprivredu.

"Ove godine ponovno smo svjedoci ekstremnih toplinskih valova. Zapadna Europa bilježi rekordne temperature, požare i ozbiljne posljedice za poljoprivredu. Takvi će poremećaji postajati sve češći". Smatra da će upravo prilagodba proizvodnje biti ključ opstanka.

"Morat ćemo birati hibride i sorte koje bolje podnose visoke temperature. Neke kulture koje su se donedavno uzgajale uglavnom u mediteranskom području sada će sve češće nalaziti mjesto i na panonskim poljima. Klima se mijenja i poljoprivreda se tome mora prilagoditi".

Govoreći o stanju jarih kultura, Stipešević ističe da se suncokret zasad dobro drži zahvaljujući dubokom korijenovom sustavu.

"Trenutno izgleda dobro jer bolje koristi vodu iz dubljih slojeva tla. Međutim, proizvođači moraju voditi računa o plodoredu. Nije moguće svake godine sijati suncokret na istoj površini jer se tada povećava rizik od bolesti i značajnog pada prinosa".

Kukuruz pod velikim toplinskim stresom

Kod kukuruza je situacija znatno osjetljivija.

"Temperature iznad 35 stupnjeva Celzijevih predstavljaju ozbiljan stres za kukuruz. Ako nema navodnjavanja, biljka zatvara puči kako bi sačuvala vodu, ali time usporava fotosintezu i rast".

Posebno zabrinjava činjenica da su visoke temperature tijekom cvatnje na pojedinim parcelama mogle negativno utjecati na oplodnju.

"Na nekim je poljima vjerojatno došlo do isušivanja svile upravo u vrijeme oplodnje. To se ne može vidjeti iz automobila ili s ceste. Potrebno je obići usjev i pregledati klipove kako bi se procijenilo koliko je oplodnja bila uspješna".

Zbog sve izraženijih klimatskih oscilacija proizvođačima preporučuje da ne siju samo jedan hibrid kukuruza.

"Uvijek je bolje odabrati nekoliko različitih hibrida iz različitih FAO grupa. Tako se smanjuje rizik da svi usjevi uđu u osjetljivu fazu razvoja upravo tijekom toplinskog vala".

Budućnost pripada prilagodbi

Ipak, smatra da situacija ove godine nije toliko loša kao prošle.

"Tijekom zime i proljeća palo je više oborina nego prošle godine pa u tlu još uvijek ima dovoljno vlage. Visoke temperature svakako usporavaju rast, ali stanje nije toliko dramatično kao što je bilo prošle sezone".

Objašnjava da biljke pri ekstremnim temperaturama ulaze u svojevrsni način preživljavanja.

"Biljka tada više ne raste punim intenzitetom. Troši energiju na održavanje života, dok se stvaranje novih asimilata usporava. Fotosinteza iznad 35 stupnjeva značajno pada i biljka jednostavno više ne može ostvarivati puni proizvodni potencijal. Za razliku od Francuske, gdje se voda spustila pola metra ispod površine tla, kod nas je situacija nešto bolja, jer vlaga je na 10 centimetara, što omogućuje biljkama da povuku vodu".

Kao primjer kulture koja bolje podnosi ekstremne uvjete navodi sirak.

"Sirak je znatno otporniji na sušu od kukuruza. Njegova građa biljke i način oplodnje omogućuju sigurniju proizvodnju u uvjetima visokih temperatura, zbog čega će u budućnosti vjerojatno dobivati sve veći značaj".

Na kraju razgovora profesor ponovno naglašava da se hrvatska poljoprivreda mora prilagođavati novim klimatskim okolnostima, ali i tražiti bolje tržišne modele.

"Dobra proizvodnja sama po sebi više nije dovoljna. Potrebni su kvalitetniji otkupni modeli, bolja logistika, pametnije korištenje potpora i prilagodba klimatskim promjenama. Samo tako domaća proizvodnja može ostati konkurentna i održiva u godinama koje dolaze".