Prednosti, ali i na što sve paziti kod upotrebe stajskog gnojiva

Tijekom jeseni, prilikom osnovne obrade zemljišta, istovremeno treba unijeti organska i mineralna gnojiva. Cilj primjene organskih hraniva je povećanje biološke aktivnosti tla, a samim tim i njegove plodnosti. Time se također popravljaju i njegove fizičke, biološke i kemijske osobine.

Poljoprivrednici koji se bave stočarstvom i na svom gospodarstvu imaju proizvodnju stajnjaka, tijekom jeseni koriste i transportiraju gnojivo do parcela. Transport poskupljuje njegovu primjenu, a često je neophodna i dodatna radna snaga. Uz to, mnogi ga proizvođači moraju i kupiti pa kad na to dodaju i zahtjeve transporta i rasipanja, često i odustanu od njegove upotrebe.

Značaj korisnih mikroorganizama u tlu

Iz ekonomskih i organizacijskih razloga, upotreba stajskog gnojiva vrlo često biva zapostavljena. Njegovom primjenom unose se i korisni mikroorganizmi u tlo, a istovremeno se aktivira i rad korisnih bakterija i drugih zemljišnih organizama, čime se povoljno djeluje na strukturu tla.

Važno je da se gnojivo po parceli primijeni što ravnomjernije, da ne bi došlo do nejednake bujnosti usjeva i njihovog polijeganja na mjestima gdje je rasipana veća količina.

Značaj upotrebe stajnjaka u voćarstvu

Stajnjak treba rasipati neposredno pred osnovnu obradu. Po nanošenju potrebno ga je zaorati da bi se smanjili gubici dušika koji nastaju ako se gnojivo ostavi na parceli puno prije obrade. Ovisno o tome radi li se o težem ili lakšem tlu, stajnjak je poželjno zaorati pliće, odnosno dublje. Pri plićem zaoravanju, nedostatak je što ga oruđa za dopunsku obradu zemlje iznose na površinu. Nekada se rasipa i u svježem stanju. Iako su manji gubici jer nema skladištenja ovog gnojiva, napomena je da se ipak ne rasipa u periodu blizu sjetve ili sadnje.

Voditi računa o produženom djelovanju

Naime, burno razlaganje ovog gnojiva, može oštetiti mlade biljke ili sjeme pri klijanju. Svjež stajnjak ima i druge nedostatke. Teže ga je rasipati i zaorati, a sporije se i razlaže i djeluje. Količina koja se preporučuje za rasipanje ovisi od osobine zemljišta i klime, ali i kvalitete stajnjaka i zahtjeva usjeva. Najčešće se gnoji količinom 20 do 40 tona po hektara. Prije upotrebe, svakako je potrebno obaviti agrokemijsku analizu, na osnovi koje stručnjaci daju preporuku.

S obzirom na produženo djelovanje, preporuka je da se na težim tlima unosi svakih četiri do pet godina, ilovači tri do četiri, a na lakšim, dvije do tri godine.

Karakteristike i prednosti stajnjaka

U sustavu intenzivne poljoprivredne proizvodnje relativno je niska koncentracija hraniva na teškim zemljištima pa je preporuka da se stajnjak kombinira s odgovarajućom količinom mineralnih gnojiva, a sve na osnovi rezultata kemijske analize zemljišta, kao i potreba usjeva.

Autorica: dipl.inž. ratarstva i povrćarstva, Jelena Stojiljković, Savjetodavna RS