Osnovna gnojidba pšenice

Pšenica zauzima oko trećinu svih površina zasijanih žitaricama. Iako se povećanjem standarda prehrane potrošnja kruha smanjuje, ipak se može očekivati daljnje povećanje površina zasijanih pšenicom jer je ona osnovna sirovina u farmaceutskoj, pivarskoj, konditorskoj industriji i dr. Osim povećanja površina pod pšenicom, nove sorte su većega genetskog potencijala što osigurava i veće urode.

Kako bi se iskoristio visoki potencijal rodnosti današnjih sorti, ishrana i gnojidba neizostavne su mjere u njezinu uzgoju. Pšenica u svom rastu i razvoju koristi velik broj makro i mikro hranjiva. Pomanjkanje bilo kojeg hranjiva poremetit će njezin rast i razvoj te smanjiti urod. Zato joj se moraju osigurati hranjiva potrebna u svim fazama rasta i razvoja. Gnojidba se nesmije određivati napamet nego prema plodnosti tla (sadržaj fiziološki aktivnih hranjiva i humusa) i planiranom urodu, uzimajući u obzir predkulturu. Plodnost tla se određuje na temelju agrokemijske analize uzoraka tla.

Da bi se osigurali dobri prinosi pšenice i tlu osigurala daljnja plodnost, potrebna je uravnotežena gnojidba. Za ostvarenje navedenog u gnojidbi pšenice treba primijeniti 140 - 200 kg/ha dušika (N), 70 - 130 kg/ha fosfora (P2O5) i 80 - 140 kg/ha kalija (K2O).

Dušik je hranjivo čija količina određuje urod. Premalo dušika uvjetuje naglo starenje stanica te prijevremeno sušenje lišća i sazrijevanje, a time i nizak urod zrna. Previše dušika pak produljuje vegetaciju te slabi otpornost na polijeganje, mraz i bolesti, što u konačnici opet rezultira smanjenjem uroda. Fosfor je hranjivo koje potiče razvoj korjenova sustava, ubrzava razvoj, cvatnju i zriobu. Dovoljne količine fosfora i dušika pospješuju oplodnju, pa klasovi budu puniji i zrno teže. Kalij je najvažniji za stabilizaciju kakvoće. Sudjeluje u reguliranju primanja i otpuštanja vode tako da povoljno djeluje na nedostatak kao i na suvišak vlage. Njegova važna uloga je i u povećanju otpornosti biljaka na mraz, polijeganje i sušu.

Biljka pšenice u pojedinim fazama svoga razvoja ima različite potrebe za pojedinim hranjivima. Da bi se ishrana mogla pravilno organizirati, potrebno je poznavati potrebe pšenice. U početku se ozima pšenica sporo razvija i apsorbira male količine osnovnih hranjiva, a od posebnog joj je značaja u početku razvoja ishrana dušikom i fosforom. Budući da su fosfor i kalij u tlu slabo pokretni te se neznatno premještaju u dubinu, potrebno ih je obradom rasporediti do dubine u kojoj se razvija glavnina korijena. Ukoliko se samo plitko unesu u tlo, korijen pšenice ostaje na površini što je negativno jer dolazi do polijeganja i smanjene sposobnosti korištenja vode iz dubljih slojeva.