Korovi mogu biti vrlo opasne biljke koje nanose ogromne štete uzgajanim usjevima. Zato treba raditi na smanjenju njihove brojnosti.
Strne žitarice su naš najveći izvor hrane i zauzimaju znatne površine. Međutim, njihov normalan rast i razvoj ometaju druge, nepoželjne vrste. To su korovi, od kojih su najznačajniji i najteži za suzbijanje: palamida, divlji sirak, slak, vijušac, kukolj, ali i mnogi drugi.
Korovi su najčešće biljke iznimnih svojstava. Mogu nicati u različitim tlima i klimatskim uvjetima, donose plod više puta godišnje, sjeme im je klijavo dugi niz godina, razmnožavaju se sjemenom i/ili vegetativnim organima. Podzemni su im organi bogati su pričuvnim hranjivima pa odolijevaju nepogodama. Razvijaju otpornost na pojedine skupine herbicida.
Jedan od najopasnijih korova u strnim žitaricama čiji je korijenov sustav jako dobro razvijen i sastoji se iz glavnog i bočnog korijenja koje ide u dubinu preko 4 metra. Prepoznaje se po ljubičastom cvijetu i bodljikavim listovima. Ovaj korov se vrlo teško suzbija pa su preventivne mjere poput obrade zemljišta i njege jako važni.
Zaštitna sredstva - herbicidi dopušteni u Republici Hrvatskoj!
Također jedna od značajnijih korovskih vrsta koja najčešće zakorovljava kukuruz. Korijenov sustav je sastavljen iz rizoma, a stablo može biti visoko i dva metra. Prepoznaje se po piramidalnoj metlici. Ukoliko se kukuruz uzgaja u monokulturi, pojava divljeg sirka je znatno povećana. Najbolje sredstvo za suzbijanje ovog korova je Glifosat i to kada je strnina visoka 20 cm.
Ova biljka ima spratolik korijenov sustav koji ide u dubinu do šest metara, što je jako opasno za biljku. Prepoznaje se po srcolikim listovima i bijelom-trubastom cvijetu. Uglavnom se suzbija preparatima na bazi 2,4 D, MCPA i dikambe.
Najčešće se javlja u ozimim žitaricama, a njegovo sjeme rado jedu ptice. Lako se obavija oko biljke. Razlikuje se od slaka po tome što ima kopljaste listove i sitnije cvjetove. Preventivne mjere su jako važne poput sjetve čistog sjemena, plodoreda.
Jednogodišnji korov koji se prepoznaje po krupnom, tamnocrvenom cvijetu i lancetastim listovima), iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Uski, zeleni lapovi čaške duljinom nadmašuju crveni vjenčić. Plod je tobolac s mnogo sjemenaka. U klici sadrže saponin i druge otrovne tvari koje izazivaju uzetost mišića i živaca, pa u domaćih životinja (peradi, svinja, koza, kunića) mogu izazvati i uginuće. Kukolj je nekada bio redoviti korov u strnim žitima, a danas je to biljka koja je ušla u mnoge Crvene knjige kao ugrožena ili, u pojedinim područjima, izumrla vrsta.Ovaj korov sazrijeva kad i strne žitarice pa zato treba koristiti za sjetvu čisto sjeme, a vrlo su značajne i agrotehničke mjere.
Preventivne mjere imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju zakorovljenosti zemljišta. Kako bi se na samom početku djelovalo na sprečavanje nastanka korova, treba ozbiljno i odgovorno pristupiti obradi zemljišta, mjerama njege, a važnu ulogu ima i plodored, kao i sjetva čistog sjemena. Uništavanje korova je znatno teže u organskoj proizvodnji, jer je zabranjena upotreba herbicida pa još više do izražaja dolaze obrada zemljišta, mjere nege i pravilna primjena plodoreda. U konvencionalnoj proizvodnji primjena herbicida predstavlja osnovu borbe protiv korova, ali naravno ni u ovom vidu proizvodnje nikako ne treba zanemariti mjere koje se odnose na obradu zemljišta.
Tagovi
Autorica
Igor Dekemati
prije 9 godina
Poštovana, jako dobra tema, pa sam ju pročitao onako kako bi se reklo od A do Ž. Ozimoj pšenice pa i svim ostalim ozimim žitaricima veću opasnost predstavljaju korovi koji niču u istom periodu kada i ozime žitarice. Npr. Papaver, Lamium, Veronica, Centaurea, Myosotis, Stellaria, Avena, Apera... Cirsium arvense i Sorghum halepense su dva korova koji svoju vegetaciju započinju u toplijem dijelu godinu, te su oni značajni korovi ali na strništu. Njihovo suzbijanje provodi se nakon žetve korištenjem totalnih herbicida na bazi glifosata.