Kukuruz kojemu ne treba gnojidba dušikom?

Da bi usjevi rasli neophodan im je dušik. Međutim, iako ga u zraku ima u izobilju, biljke ga ne mogu apsorbirati. Neke, poput mahunarki, mogu postati domaćinom za bakterije koje mogu transformirati dušik u zraku u oblik koji biljke mogu koristiti; drugi, uključujući važne usjeve poput kukuruza, pšenice i riže, ne mogu to učiniti, već zahtijevaju ogromne količine gnojiva. Ali što ako postoji drugi način?

Naime, znanstvenici na Kalifornijskom sveučilištu Davis uspjeli su, nakon dugogodišnjeg istraživanja, pronaći razne sorte kukuruza koje mogu zadržati te korisne bakterije, baš kao i mahunarke. Ta sposobnost se zove "usvajanje" dušika i ako znanstvenici dokuče kako te sorte križati s modernim kukuruzom, mogli bi polučiti odlično rješenje za poljoprivredu i okoliš, piše modernfarmer.

Kukuruz, poput većine drugih biljaka, usvaja dušik, ali ne pruža dom bakterijama koje ga "učvršćuju" u oblik koji biljke mogu koristiti. Leguminoze, koje "popravljaju" dušik, formiraju sitne čvorove na korijenima za te bakterije, ali nitko još nije mogao shvatiti kako doći do toga da i kukuruz učini isto.  

Bez te sposobnosti, a da bi kukuruz rastao u potrebnoj količini, poljoprivrednici su prisiljeni provoditi gnojidbu dušikom. No prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, negdje između 40 i 80 posto gnojiva zapravo ne uzimaju biljke, već ide u okoliš. Višak gnojiva je ozbiljan problem; posebice kada odlazi u jezera i ribnjake. Dolazi do velikog porasta vodenih biljaka koje potiskuju kisik iz okoline i doslovno guše ekosustav.

Kalifornijski istraživači otkrili su posebnu sortu kukuruza u Sierra Mixe regiji Meksika, u državi Oaxaca. Meksiko je, inače, mjesto "udomaćivanja" kukuruza gdje postoje tisuće različitih sorti, neke s drevnom poviješću te mnoštvo divljih.  Ovaj kukuruz raste vrlo sporo, ali vrlo visoko, oko trećine je viši od konvencionalnih kukuruza. Također ima neobične nadzemne korijene koji nikada ne dodiruju tlo i izgledaju poput paukovih nogu. Ti korijeni sadrže sluzavu tvar, bistru i gustu i ljepljivu, koja stvara okolinu niskog kisika i visokog šećera koja odgovara određenim bakterijama. Kukuruz, ukratko, stvara vlastiti dom za bakterije koje fiksiraju dušik.

Otkriće je potencijalno ogromno: ako se taj kukuruz može križati s konvencionalnim kukuruzom, možda bismo mogli prenijeti i takvo zračno korijenje sa sluzi i na komercijalne sorte. Kukuruzni usjev sa sposobnošću popravljanja dušika bi, vrlo doslovno, promijenio svijet na bolje: to bi dramatično smanjilo potrebnu količinu gnojiva.