Drveće posađeno na rubovima polja ima puno veće koristi nego travnate međe jer privlači važnu vrstu kukaca, pokazalo je istraživanje
Sadnja drveća oko poljoprivrednih površina može značajno povećati broj osolikih muha, zvanih još i pršilice ili lebdjelice, korisnih insekata koji oprašuju usjeve i istovremeno suzbijaju štetnike, pokazala je studija Sveučilišta Alberta.
Poljoprivrednici koji posade stabla uz svoja polja, osobito uljane repice (u slučaju Kanade to je kanola, op. ur.), mogu privući 33 puta više ovih muha nego travnatim rubovima.
Ovi kukci, koji sliče pčelama i osama, no nešto su manji, kreću se između polja i njihovih granica, hraneći se nektarom i peludom cvjetnih usjeva poput uljane repice. U tom procesu ih oprašuju, što može povećati prinos. No, još jedna korist je ta što se njihove ličinke hrane štetnicima poput lisnih uši, tripsa, pauka i grinja te cikada i drugih malih insekata.
Rachel Pizante, voditeljica istraživanja, usporedbe radi, objašnjava kako pčele mogu oprašivati, ali nemaju ulogu u kontroli štetnika, dok pršilice kombiniraju obje funkcije.
Drveće i grmlje na rubovima polja uljane repice, privlačili su i zadržavali u prosjeku gotovo 85.000 pršilica po kilometru, a travnati rubovi samo oko 2.500 ovih insekata, pokazalo je istraživanje.
Ograđivanje posjeda: Izbor odgovarajuće živice ovisi od namjene
Također, istraživanje spominje 96 različitih vrsta osolikih muha te otkriva da rubovi polja s drvećem i grmljem podržavaju njihovu dvostruko veću biološku raznolikost u usporedbi s travnatim rubovima. To je najvjerojatnije zbog bogatijih resursa dostupnih njihovim ličinkama, poput više organske tvari nastale lišćem i truljenjem grana i sl. Ovo doprinosi ekosustavu ne samo kroz korist za poljoprivredu, poput oprašivanja usjeva nego i divljeg cvijeća te razgradnju biljnog materijala koje postaje hranjiva tvar u tlu.
Ova rješenja mogu pomoći poljoprivrednicima da povećaju prinose i smanje upotrebu pesticida, dok ujedno potiču očuvanje prirodnih resursa i oprašivača, zaključuje studija.
Na rubovima parcela preporučuje se saditi drveće koje je autohtono i prilagođeno lokalnim klimatskim uvjetima te koje osim navedene, ima i druge dobrobiti poput zaštite tla od erozije, zaštita od vjetra i sl.
Na našim se prostorima može saditi hrast lužnjak i kitnjak koji su prilagođeni različitim uvjetima tla i klime te su dugovječni. Tu je i bagrem koji brzo raste, poboljšava strukturu tla te je vrlo medonosan. Medonosne su i lipa, kesten te divlja trešnja čiji plodovi privlače ptice. Vrba je pak važna za očuvanje vlažnih staništa, a također daje vrijedan nektar u ranim proljetnim mjesecima.
Ova stabla ne samo da štite poljoprivredne površine, već i povećavaju ekološku vrijednost zemljišta, što je ključno za održivu poljoprivredu.
Naslovna fotografija: Shutterstock/Grumpy Cow Studios/sushil bhattarai
Tagovi
Autorica
Maja Celing Celić
prije 6 dana
Stalni u nestalnosti :)
Andrej Žalec
prije 1 tjedan
Kad bi mi ljudi, bili toliko razumni, da ništa sami ne pokušavamo, nego, samo da kopiramo prirodu. Nerazumno, menjamo okulinu i prilagodjavamo je nekom svom pogledu na prirodu i svojim potrebama. Onda se čudimo, kako ne ide baš onako, kako smo planirali. Umesto, da pogledamo prirodu, mi opet nekim svojim izumima, želimo prirodu prisiliti, da radi za nas ali opet se pojavi neka druga anomalija itd, itd.Vrtimo se u krugu, uništavajuči okolinu (i sebe). Kad nas odavno više ne bude u ovoj realnosti, priroda če biti tu, i sve če opet biti savršeno. Po zakonima prirode.Ne zaboravimo. Mi smo samo energija i uvijek čemo biti tu negde.Bili smo oduvijek i bit čemo.Niste znali?