Za vrijeme nicanja, u početnom porastu i razvoju, dok se ne razvije korijenov sustav na veću dubinu, dovoljna mu je normalna opskrba vodom. S vremenom mu se povećava otpornost na zračnu i zemljišnu sušu
Sirak potječe iz tropskih krajeva i ima velike zahtjeve prema toplini. Optimalna temperatura za klijanje se kreće od 30̊ C do 35̊ C, a minimalna od 10̊ C do 12̊ C. Optimalna temperatura za njegov rast i razvoj iznosi od 27̊ C do 30̊ C. Može podnijeti čak do 45̊ C.
Otporniji je na sušu od bilo koje druge ratarske kulture. Za vrijeme nicanja, u početnom porastu i razvoju, dok se ne razvije korijenov sustav na veću dubinu, dovoljna mu je normalna opskrba vodom. S vremenom mu se povećava otpornost na zračnu i zemljišnu sušu. Snažan korijenov sustav ima mogućnost crpljenja vode iz dubljih slojeva tla, a specifična građa lista i stabljike, koji su prekriveni voštanom prevlakom, smanjuju gubitak vode, na način da se listovi uvijaju i tako smanjuju transpiraciju, navodi prof. dr. sc. Mirko Gagro u knjizi "Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke".
Za vrijeme dulje suše zaustavlja rast, ali ga nastavlja kada dobije vodu. S obzirom da sirak ekonomično troši i čuva vodu, vrlo je otporan na dugotrajne suše. No isto tako, odlično reagira na dobru opskrbu vodom, što znači da se navodnjavanjem mogu postići visoki prinosi.
Sirak je otporan na sušu, a i dobra alternativna hrana za svinje
Zbog ovakvih odlika sije se i u postrnoj sjetvi, od 1. do 20. lipnja.
Za njegov su uzgoj najpogodnija plodna, lakša i strukturna tla, slabo kisele do neutralne reakcije. No, može uspijevati i na težim, pješčanim, čak i zaslanjenim tlima. Na siromašnijim mu je potrebno osigurati hraniva, posebno dušik.
Trebalo bi ga uzgajati u plodoredu, savjetuje Gagro. Na lošim tlima se obično stavlja na prvo mjesto plodreda, jer će dati najpovoljnije rezultate u odnosu na druge kulture.
Može se sijati nakon okopavina, zrnatih mahunarki, strnih žitarica. Nakon sirka se ne preporučuje sjetva ozimih kultura, jer on dozrijeva kasnije u jesen te ostavlja veću masu korijena i nadzemnih organa koje je teško kvalitetno zaorati. Korijen mu sadrži puno šećera pa mikroorganizmi troše dušik za njegovu razgradnju, što može uzrokovati nedostatak tog elementa za ozime kulture.
Obrada tla se provodi na isti način i prema istim načelima kao za kukuruz. Budući da ima sitnije sjeme, potrebno je fino prirediti tlo za sjetvu. Ukoliko je predusjev bio strna žitarica, odmah nakon žetve potrebno je obaviti prašenje strništa.
Prašenje strništa: O čemu ovisi i koji se strojevi koriste za zaoravanje?
Sije se sijačicom u redove. Za zrno i sirak metlaš siju se na međuredni razmak razmak od 50 do 60 cm, u redu od 8 do 10 cm čime se dobije gustoća sklopa od 200.000 do 260.000 biljaka po hektaru.
Za proizvodnju zelene mase se sije u uske redove, u sklopu od 400.000 do 500.000 biljaka po hektaru. Šećerni i sirak za silažu siju se u sklopu oko 70.000 biljaka po hektaru.
Relativno sitno sjeme sije se na dubinu od 2 do 3 cm, što ovisi o vlažnosti i tipu tla.
Kada je riječ o gnojidbi, pristup je isti kao kod pšenice i kukuruza. Ukoliko se u proizvodnji želi iskoristiti visok proizvodni potencijal sirka, gnojidbu je potrebno prilagoditi planiranom prirodu i plodnosti tla. S obzirom na njegov izuzetno dobro razvijen korijenov sustav koji može koristiti hraniva iz dubljih slojeva kao i ona teže topiva te skromnije zahtjeve od kukuruza, ukupne količine čistih hraniva koje treba osigurati gnojidbom su manje.
U postrnim rokovima sjetve uglavnom se postižu niži prinosi pa je i prihrana skromnija. Od glavnih makro elemenata kao najvažnija se izdvaja prihrana dušikom. Prednost bi se trebala dati folijarnoj prihrani makro i mikro elementima. Naime, prihranom na klasičan način postoji potencijalna opasnost da se uslijed nedostatka oborina pa tako i vlage u tlu granulirana mineralna gnojiva ne otope i ne budu dostupna korijenovom sustavu biljaka.
Postupci njege u proizvodnji sirka ne razlikuju se od onih u proizvodnji kukuruza. S obzirom da se sirak sije kasnije, tlo je često suho, ali mu je i sjeme sitnije. Zbog toga je poslije sjetve poželjno obaviti valjanje čime se ubrzava se i izjednačava klijanje i nicanje, posebno zato što sirak u početnom razdoblju raste sporije. Dođe li do stvaranja pokorice, treba ju na vrijeme usitniti drljanjem.
Suzbijanje korova, međuredna kultivacija i prihrana se obavljaju jednako kao i kod kukuruza.
Budući da je otporan ili barem ima visoki stupanj otpornosti prema većini štetnika i bolesti, u njegovoj proizvodnji gotovo da ih nije niti potrebno suzbijati.
Tagovi
Autorica