Hmelj je unosna kultura - što treba znati prije početka sezone?

Hmelj (Humulus lupulus L.) je jedna od najunosnijih ratarskih kultura. Kao dvodoma biljka uzgaja se radi ženskih cvjetova skupljenih u cvasti šišarice, koje se najviše koriste u industriji piva. Hmeljno brašno, odnosno žuti prašak iz šišarica daje pivu karakterističan gorak okus i aromu i služi kao važno antiseptičko sredstvo.

U farmaceutskoj industriji šišarice se koriste za proizvodnju lijekova, dok se neznatna količina upotrebljava u pekarstvu za pravljanje kvasca. Žetveni ostaci, stabla i listovi mogu se silirati za stočnu hranu ili se upotrebljavaju kao sirovina za preradu u kompost.

Njega i rezidba hmelja

Nakon završene berbe, jednogodišnju lozu (stabla) treba odrezati na jedan metar visine. Ubrzo zatim, obavi se gnojidba polovicom fosfornih i kalijevih gnojiva i ore, a istovremeno sa oranjem izvede zagrtanje stabala. Obrada međurednog prostora tla obavlja se tanjuračama, rotofrezama ili diskosnim plugovima.

Rano u proljeće obavlja se gnojidba preostalom polovinom fosfornih i kalijevih gnojiva i 1/2 dušičnih gnojiva te se odmah izvodi odgrtanje stabala hmelja ručno. Nakon odgrtanja režu se jednogodišnja stabla (izdanci) s trsa hmelja, tako da se samo pri glavi ostavi tri do četiri izdanka i rezidbom ostavi po jedno koljence izdanka s pupovima.

Rezidba se može obaviti na jesen i iznad pet stupnjeva celzijevih, ali se u našim uvjetima prakticira u rano proljeće. Orezane glave trsova pokriti sa 4 do 5 cm suhe zemlje da bi se zaštitile od isušivanja. Treba napomenuti da ručnim odgrtanjem sloja zemlje motikom oko i s glave trsa odstranjuju se i podzemna stabla, odnosno "vukovi".

Kada izdanci ili nova jednogodišnja stabla dostignu dužinu 30 do 40 cm postavljaju se oslonci od konopa od konoplje ili sintetike koji se na konstrukciju hmeljarnika nabacuju kopčama. Poslije usmjeravanja na oslonac ostavljaju se dva do tri stabla, a ostala odstranjuju rezidbom.

Obavezna prihrana dušikom pred cvjetanje

Stabla, kada porastu 1,5 m dužine, treba ogrnuti (zagrnuti) radi izbijanja adventivnih korjenova. Drugo zagrtanje je kada stabla dostignu visinu konstrukcije, a tada stablo uputiti po debeloj žici da se uvija do sljedećeg stabla, a zatim mu zakinuti vrh.

Iz pazuha listova stabala formiraju se zaperci prvog reda, a iz ovih zaperaka zaperci drugog reda na kojima se formiraju cvjetovi. Sa svakim zagrtanjem stabala, koje se obavlja najčešće dva puta, obavlja se prihranjivanje dušikom, a obavezno je pred cvjetanje hmelja.

Hmelj redovno napadaju određene bolesti i štetnici. Od bolesti je najopasnija plamenjača, a od štetnika crveni pauk. Protiv njih se mora voditi organizirana borba tijekom čitave vegetacije. U sušnim predjelima, ova kultura često nema dovoljno vlage za normalan razvoj, te je obavezna mjera navodnjavanje.