Gorušica bijela predusjev šećernoj repi

"Šećernoj repi jako prija kad je Gorušica bijela predusjev", ističe se na predavanju Clausa Hoecka koje je ratarima prezentirao Dražen Jurišić iz KWS-a. Kao i svaki drugi međuusjev to znači da se sije u ljeto nakon žetve glavnog usjeva. No, ovisno o međuusjevu može se ostavljati preko zime, ili pak malčirati u jesen. Plodoredom kod šećerne repe s međuusjevom se borimo u pravilu protiv repine nematode (Heterodera schahtii). Postiže se, prema predavanju Jurišića i Hoecka, zaštita od erozije dubokim ukorijenjivanjem i intenzivnim pokrovom. Tada je i poboljšana infiltracija vode kroz korijenove kanale.

Gorušicom se obavlja i zaštita površine tla od prekomjerne topline i smanjenja isparavanja vode. Okupljene ratare zanimalo je koje su ukratko koristi od toga međuusjeva a da bude dobar razlog da ju posiju. To je, kako je rekao Jurišić, prije svega dugoročna oprskrba organskom tvari koju kod gorušice bijele najviše donose korijen i list. Povećava se plodnost tla, stabilnost strukture ta i veća nosivost tla. Dolazi do povećanja kapaciteta tla za vodu, povećanje humusa za 0,5 posto što znači da to može primiti 70 kubnih metara vode više po hektaru, a kao dokaz pokazan je primjer iz tvrtke Diba iz Suhopolja.

U Hoeckovom predavanju je istaknuto i da međuusjev povećava aktivnost mikroorganizama u tlu. Zasjenjivanjem tla smanjuje se rast i razvoj korovskih vrsti i za jednu godinu se može smanjiti plodored, odnosno ubrzati ponovno sijanje na istu parcelu, nego li bi to bilo da nije bilo gorušice. I što je najvažnije, to je dobra borba protiv repine Nematode. To je dobitak za ukupnu poljoprivredu. Nijemci o tome malo više brinu nego mi, ali njima je i to važno. Naime, uređen krajolik koji se dobije sjetvom gorušice je u Njemačkoj jako važan, a tu je i hrana za pčele te zaštita voda. U biti, sve je to sukladno propisima korištenje programa zaštite okoliša.

Postoji dvije vrste gorušice. Obje su dobar međuusjev. Jedna je gorušica bijela, a druga je također gorušica bijela, ali je rezistentna na repinu nematodu. Ona prva služi samo za zelenu gnojidbu i sije se ranije. No, ova koja je i razlog sjetve, sije se od srpnja do kraja kolovoza i to u količini od 18 do 25 kilograma po hektaru. Ali i za razliku od prve, potrebno ju je gnojiti s 30 do 40 kg dušika po hektaru. Obje imaju prinos suhe tvari od 30 do 40 dt po hektaru. A tu je još i dodatnih 10 do 15 dt suhe tvari iz korijena po hektaru.

Gorušica bijela apsorbira hranjiva, a time i zaštitu od ispiranja hranjiva, pogotovo kada su hranjiva dodana nakon žetve glavnog usjeva. Gorušica bijela može vezati od 100 do 130 kg dušika po hektaru. Dakle, prednost je zelena gnojidba, mogućnost kasne sjetve i nezahtjevnost fine pripreme za sjetvu. Tu je i vrlo brz rani porast i dobra pokrovnost tla. Vrlo dobro zaustavlja sve korove. Ima prednosti, ali mora se priznati da ima i nedostataka. Ne tolerira repice u plodoredu i nije pogodan za stočnu ishranu što je vjerojatno najveći nedostatak. Bilo bi stvarno dobro kada bi se tolika masa mogla iskoristiti i za hranidbu stoke.