Gnojidba postrnih usjeva

Postrni usjevi mogu se koristiti za proizvodnju hrane, krme, pčelinju pašu, zelenu gnojidbu, kao i za proizvodnju bioenergije. Sjetva postrnih usjeva donosi i brojne prednosti: štiti tlo od insolacije i vjetra te mu na taj način čuva strukturu, obogaćuje tlo organskom tvari, posebno kod uskog plodoreda, sprečava širenje bolesti i štetnika, a uzgojem postrnih usjeva dobiva se druga žetva, što je od posebnog značaja za poljoprivredna gospodarstva koja ne raspolažu dovoljnim brojem obradivih površina.

Drugi kriterij kod odabira kultura za postrnu sjetvu je njena otpornost na visoke temperature i manju raspoloživost vode tijekom najtoplijeg dijela godine. Najotpornije kulture su sirak, sudanska trava i proso. S obzirom sve navedeno, bilo bi dobro sve agrotehničke mjere obaviti u što kraćem vremenskom razdoblju radi očuvanja i iskorištenja vlage. Najbolje bi bilo, ukoliko je moguće, pripremu tla za sjetvu obaviti u jednom prohodu, a ukoliko to nije moguće obavlja se oranje na 20 cm, te odmah zatim predsjetvena priprema i sjetva na nešto veću dubinu i s većom količinom sjemena.

Budući da se rast i razvoj postrnih usjeva odvijaju u klimatskim uvjetima koji nisu optimalni, za očekivati je smanjen prinos. U sušnim se uvjetima hranjiva iz granuliranih gnojiva sporije otpuštaju i slabije su pristupačna biljkama, a u tlu ostaje i jedan dio hranjiva od prethodne kulture koji postrni usjevi mogu koristiti. Sve to su razlozi skromnije gnojidbe postrnih usjeva. U uvjetima kada biljka zbog suše ne može usvajati hranjiva iz tla, direktna primjena hranjiva na tkivo lista pokazuje se kao optimalno rješenje. Tom prilikom može se folijarno primijeniti tri postotna otopina Fertine R, uz uvjet da se primjenjuje u večernjim satima, kada je relativna vlaga zraka veća. Folijarna prihrana se vrši kada ima dovoljno lisne mase, a potrebno ju je obavljati u nekoliko navrata s razmakom od petnaestak dana.

Foto: freedigitalphotos.net