Sirevi "ispod klupa"

Mali sirari uz Plitvičku cestu prošli su duge procedure legalizacije vlastite proizvodnje i prodaje sira. Čak im je i država pomagala nekoliko puta, a samo u 2009. godini, 14 milijuna kuna uloženo je u izgradnju i adaptaciju malih sirana. Uvjeti za proizvodnju i prodaju sira svake su godine bili sve stroži, no sir se još uvijek naveliko prodaje na crno pod okriljem sive ekonomije, uz ceste i odmorišta. Još jedan u nizu primjera hrvatskog agrarnog apsurda, kada proizvođači s registriranim poljoprivrednim gospodarstvom, ne mogu doći do legalnih prodajnih klupa, nalazi se na cestama uz Plitvička jezera. Kako onda očekivati da mali sirari uopće napreduju, kada im je doslovno onemogućena legalna prodaja vlastitih certificiranih proizvoda, najviše sira, što, na kraju krajeva - potiče i država.

Takav jedan primjer nalazi se u Batnogi kraj Cetingrada. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Radočaj, vlasnika Marka Radočaja, bavi se već više godina proizvodnjom kozjeg sira. Gospodarstvo posjeduje vlastitu siranu i zrionu sira, te stado od preko 120 koza, više puta je nagrađivano na različitim izložbama sira, a šampion je i županijske izložbe sira Karlovačke županije za 2003. i 2005. godinu. Gospodarstvo proizvodi polutvrdi kozji sir, dimljeni polutvrdi kozji sir te mediteran i pikant mješavine mekanog kozjeg sira u maslinovom i suncokretovom ulju sa začinima.

Upisnik objekata pod posebnim uvjetima?

Iako je već godinama, kozji sir koji proizvodi, kakvoćom u samom vrhu, Marko Radočaj strahuje da ga uskoro neće imati više kome prodavati. Razlog je taj što nije prošao na natječaju za izbor zakupnika za prodaju autohtonih domaćih proizvoda javne ustanove Plitvička jezera. Sir je ovdje prodavao proteklih šest godina, ali na ovogodišnjem natječaju, posao su dobila druga dva sirara s područja općine Plitvička jezera, saznajemo iz Plodova zemlje. No, Radočaj tvrdi da ovi sirari prodaju svoje proizvode nelegalno jer nisu upisani u Upisnik objekata pod posebnim uvjetima, za razliku od njegovog gospodarstva.

U Savezu udruga sirara Hrvatske za Plodove zemlje kažu da se nijedna hrana ne može prodavati ako nije proizvedena u objektu koji je registriran te da za to postoji posebna oznaka. Na samom proizvodu treba biti kod proizvoda s OPG-a, okrugla oznaka, na kojoj u unutarnjem krugu piše HR, a ispod piše oznaka slova P, crtica i jedan troznamenkasti broj koji označava broj objekta. Radočaj posjeduje takvu oznaku na svojim proizvodima, no unatoč tome, svoje proizvode ne može prodavati na prostoru javne ustanove Plitvička jezera.

Dovoljno je i da prodavač ima rješenje koje mu je izdala veterinarska uprava, jer na njemu je također takva oznaka. Doista, na proizvodima koji se prodaju na ulazu u nacionalni park nema takve oznake, pa čak ni vidljive deklaracije, a ni rješenja veterinarske uprave.

Tko štiti proizvođače?

Ni sanitarna inspekcija tu ne može ništa jer oni kontroliraju samo one koji su u Upisniku, a upitno je može li itko išta napraviti u ovoj situaciji? Veterinarska inspekcija je izgubila ovlasti za kontrolu tržišta, na samim štandovima, a to je preuzela sanitarna inspekcija koja većinom nema uvid u to što se događa. Crno tržište sira i dalje je jako, ugasit će nam se sva gospodarstva, dok jedni prodaju na crno, reklamiraju se i smiju onima koji pošteno rade, drugi kontroliraju svoje proizvode, ulažu novac za analize, kontrole, no svejedno nailaze na zatvorena vrata. I država je naime, uložila silne milijune u izgradnju sirana, a sve to uzalud, jer očito nelegalnu prodaju podupire i jedna javna ustanova poput nacionalnog parka Plitvička jezera, jer njih se kažu, ne tiču dozvole, to je stvar mjerodavnih inspekcija.

Foto: RGBStock.com