Je li istina da konzumacija ribe ne doprinosi zdravlju jer je zagađena?

Riba se često spominje kao jedna od najzdravijih namirnica zbog bogatstva omega - 3 masnih kiselina i visokokvalitetnih proteina. Međutim, sve je češće u fokusu kritika zbog onečišćenja koje pogađa svjetske vode.

Svoju zabrinutost oko onečišćenja i tvrdnju da riba ne doprinosi zdravlju jer je zagađena iznio je još ljetos i saborski zastupnik Marin Miletić u svojim objavama na društvenim mrežama, kao i u videouratku na platformi Youtube.

Osim toga, portal foodfacts.news je pronašao i članak portala story.hr pod naslovom: "Najštetnija riba na svijetu: Popularna je, ali razara srce i diže kolesterol" u kojemu se spominju štetna svojstva pojedinih riba.

Je li riba i dalje saveznik zdravlja ili postaje rizik na tanjuru?

Specijalistica nutricionizma Alma Bunić kaže da dugoročna konzumacija ribe s visokim razinama žive može negativno utjecati na zdravlje. "No, u većini slučajeva zdravstvene koristi nadmašuju potencijalne rizike, osobito ako se biraju vrste s niskim razinama žive", ističe Bunić dodajući da ključ leži u umjerenoj i informiranoj konzumaciji.

Konzumirati vrste s manjim sadržajem žive

Kako pojašnjava, s najvišom razinom žive su sabljarka (mač riba), morski pas, kraljevska skuša, tuna (osobito veće vrste poput žutoperajne ili plavoperajne) i škarpina. "Suprotno tome, vrste s niskom razinom žive i sigurne za konzumaciju predstavljaju sardine, inćuni, losos, osobito divlji, pastrva, bakalar, tilapija, haringa i dr.", otkriva ova specijalistica nutricionizma. 

Riba je, ističe, bogat izvor visokokvalitetnih proteina, omega - 3 masnih kiselina (posebno EPA i DHA), vitamina D, selena i joda.

Redovita konzumacija povezana je s brojnim zdravstvenim koristima poput smanjenja rizika od kardiovaskularnih bolesti, podrške razvoju mozga kod djece, zaštite od određenih neurodegenerativnih bolesti, a omega – 3 masne kiseline iz ribe igraju važnu ulogu u prevenciji upalnih procesa.

"S druge strane, kod odraslih dugotrajno izlaganje može uzrokovati probleme s pamćenjem, koncentracijom i koordinacijom", upozorava ova nutricionistica objašnjavajući da se živa, osobito u obliku metil-žive, može akumulirati u tijelu i djelovati kao neurotoksin.

Ovo je osobito, napominje, opasno za trudnice, dojenčad i djecu jer može ometati razvoj mozga i živčanog sustava što vodi do kognitivnih i neuroloških poteškoća.

Smjernice za sigurnu konzumaciju

Međutim, postoje smjernice koje izdaju zdravstvene organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) te Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) koje se često odnose na trudnice, dojilje i djecu zbog njihove osjetljivosti na učinke žive.

Preporuke glase:

• Trudnice i dojilje: Do dvije porcije (oko 200 – 340 g) ribe tjedno, ali samo one s niskim razinama žive dok vrste s visokim udjelom treba izbjegavati.

• Djeca: Male porcije (ovisno o dobi, npr. 30 –  60 g) ribe s niskim razinama žive, jednom do dva puta tjedno.

Bunić naglašava da se za opću populaciju konzumacija do četiri porcije tjedno (oko 400 – 600 g) smatra sigurnom.

Uzgojena vs divlja riba

Prema njenim riječima, studije pokazuju da je razina žive u uzgojenoj ribi poput lososa i pastrve općenito niža nego u divljoj, posebno u velikim predatorima kao što su morski pas, sabljarka, plavoperajni tun koji akumuliraju više žive kroz prehranu jer jedu druge ribe koje su već kontaminirane.

"Razina ovog metala ovisi o geografskoj regiji jer neka mora i oceani prirodno imaju više žive", pojašnjava nutricionistica Bunić.

Preporučuje se jesti ribu s niskim razinama žive, poručuje Bunić

Uzgojena riba obično ima niže razine jer se hrani kontroliranom hranom (peletima ili mješavinama biljnog i ribljeg brašna) koja sadrži manje zagađivača nego plijen divljih. No, upozorava, može sadržavati druge zagađivače poput polikloriranih bifenila (PCB) i dioksina zbog industrijskih kemikalija u vodi ili hrane koja se koristi u uzgoju.

"Preporučuje se jesti vrste ribe s niskim razinama žive i birati raznovrsnu prehranu kako bi se smanjio rizik", poručuje zagrebačka nutricionistica.

Slatkovodna riba ne sadrži živu

Voditeljica prerade ribe u pogonu za preradu ove namirnice, Andreja Kovačević, mag. ing. proc kaže da slatkovodna riba ne sadrži živu te da rade svake godine analize na teške metale i da su očitanja ispod minimalne dozvoljene količine, dok za druge vrste nemaju informacije.

S obzirom da nema žive u sebi, uzgoj ili divlji ulov nema značajne razlike, međutim nemaju analizu na teške metale slatkovodne ribe iz divljeg ulova pa ovo ne mogu tvrditi sa sigurnošću.

"Riba ima dovoljno nutritivnih koristi, ali ne raspolažemo s informacijom da to nadmašuje potencijalne rizike od žive", ističe Kovačević.

Otvoren pogon za preradu: Iz Vukovara stižu ćevapi, kobasice, pljeskavice i kulen, ali od – ribe

Na osnovu svega rečenog možemo zaključiti da tvrdnja da jedenje ribe ne doprinosi zdravlju nije točna, ali točna je tvrdnja da može biti zagađena i dugoročno štetno utjecati na zdravlje, ovisno o vrsti i količini unosa pojedine ribe.

Važno je poznavati koje vrste sadrže veću količinu žive u sebi te ih konzumirati u manjoj količini, a prednost dati vrstama poput divljeg lososa, bakalara, pastrve, tilapije, sardina, inćuna i dr koje sadržavaju niske razine ovog metala.