Gdje je nestalo planiranje proizvodnje?

Od 2000., kada je počelo utabavanje hrvatskog puta za EU, u Ministarstvu poljoprivrede promijenila su se tri ministra, od kojih jedan sada radi u pučkoj kuhinji, gdje reže luk. To su bili Božidar Pankretić, Petar Čobanković i Tihomir Jakovina. Nikome od njih nije bilo zanimljivo raditi svoj posao i baviti se prehrambenom bilancom, ili pak planirati proizvodnju s obzirom na zemljišni potencijal i zemljopisno-klimatske uvjete Hrvatske, kako za domaće potrebe tako i za mogući izvoz.

Tako je Hrvatska nedavno dobila i svoju prvu prehrambenu bilancu, odnosno procjenu proizvodnje, uvoza, izvoza i potrošnje nekoliko ključnih poljoprivrednih proizvoda za 2014. No, ona nije proizvod samostalnog izračuna vrijednih zaposlenika resornog Ministarstva poljoprivrede, već dio priče o ukupnoj projekciji koju je Europska komisija izradila za svih 28 država članica. Prema toj projekciji, tržište EU-28 u 2014. imat će 511 milijuna potrošača, devet milijuna više nego 2010. Zaključak koji slijedi je da se na razini države hitno mora odlučiti što sijati i uzgajati idućih godina.

Procjene Europske komisije o ključnim poljoprivrednim proizvodima u 2014. su putokaz domaćem agraru - a fokus je na mogućem izvozu soje, goveda, janjetine i kozletine.

I Srbi imaju bilance

Nacionalni agrar grubo je gurnut na okrutno tržište, poljoprivrednike su prepustili vlastitoj snalažljivosti, i nije se puno toga promijenilo. Kao da su svi bježali su od planiranja kako im netko ne bi prigovorio da su nostalgični za socijalističkim petoljetkama, iako Europska unija također radi sedmogodišnje planove. I Ministarstvo poljoprivrede iz Srbije ima javno dostupne bilance za 11 proizvoda, među ostalim, za pšenicu, kukuruz, goveda i svinje, ali, i maline, jabuke, višnje te krumpir, pa bi se na osnovu toga, mogli ugledati na susjede koji ipak, još nisu u EU.

Foto: RGBStock.com