Kod jačih napada u poljoprivredi najbolje rješenje su registrirani insekticidi, ali je važno voditi računa o karenci i zaštiti korisnih kukaca.
Visoke temperature posljednjih godina pogoduju širenju zelene stjenice, štetnika koji se sve češće pojavljuje i u Hrvatskoj. Ove sezone posebno su izražene štete na rajčicama.
Zelena stjenica (Nezara viridula), poznata i kao južna zelena smrdljiva stjenica, podrijetlom je iz Etiopije, no danas je proširena u tropskim i suptropskim dijelovima svijeta. Posljednjih desetak godina bilježi se njezino širenje i prema područjima gdje ranije nije bila uobičajena. Tome pogoduju više temperature i sve bolji uvjeti za prezimljavanje, upozorava dr. sc. Mirna Ceranić.
"Odraslu je jedinku lako prepoznati po svjetlozelenoj boji i veličini od 12 do 15 milimetara. Ženke su nešto krupnije od mužjaka. U slučaju opasnosti ispušta neugodan miris kojim se brani, ali za čovjeka nije opasna niti prenosi bolesti", ističe Ceranić.
Problem za proizvođače predstavlja njezin brz razvoj. Ženka tijekom života polaže između 30 i 130 jaja, najčešće na donju stranu listova u gornjem dijelu biljke. Iz njih se, ovisno o temperaturi, ličinke mogu pojaviti već nakon četiri dana, ali razvoj može potrajati i do tri tjedna.
"Nakon izlijeganja prolaze kroz pet stadija. Mlade su jedinke tamne, s prepoznatljivim šarama, a kako rastu postaju sve zelenije. Od jaja do odrasle stjenice može proći 35 do 70 dana, dok u povoljnim uvjetima tijekom godine može razviti čak četiri do pet generacija", dodaje Ceranić.
Zimu provodi skrivena u lišću, ispod kore i na drugim zaklonjenim mjestima. Tada joj se boja mijenja u crvenkastosmeđu.
Ne napada samo rajčicu. Riječ je o izrazito polifagnom štetniku koji se hrani brojnim biljnim vrstama, a osim rajčice i paprike može napraviti štetu na kukuruzu, kupusnjačama, krumpiru, tikvenjačama, grahu, voću te ukrasnom bilju i cvijeću.
I odrasle stjenice i ličinke hrane se biljnim sokovima. Problem je posebno izražen kada napadnu plodove rajčice. Nakon uboda na površini se pojavljuju svjetlije pjege, dok tvari koje štetnik tijekom hranjenja unosi u plod mogu utjecati na njegovu boju i okus. Takvi plodovi mogu ostati gorki, sazrijevati neujednačeno i na kraju izgubiti tržišnu vrijednost.
"U manjim vrtovima zato se preporučuje redovito pregledavati biljke, ručno uklanjati odrasle stjenice i njihova jaja te uklanjati korove koji im mogu poslužiti kao domaćini. Dodatnu zaštitu mogu pružiti mreže, a korisno je i očuvati prirodne neprijatelje poput ptica, žaba, guštera, grabežljivih kukaca, parazitskih osica i pauka", ističe.
Stjenice vam uništavaju povrće - postoji "streptomicin" i za njih
Štetnika se može pokušati usmjeriti i na biljke mamce. Među njima su soja i druge mahunarke, ali i neven, divizma, suncokret, metvica te paukov cvijet.
U manjim vrtovima kao pomoć se mogu koristiti i pripravci na bazi razrijeđenog alkoholnog octa, kalijevog sapuna i zeolita. Kod octa se, primjerice, navodi koncentracija od 200 mililitara na 10 litara vode, dok se kalijev sapun i zeolit primjenjuju prema preporučenim koncentracijama. Ocat može imati repelentni učinak, a prema nekim preporukama u takve se pripravke dodaju i papar, cimet, ljuta paprika, češnjak ili crveni luk.
Kada je pritisak štetnika veći, moguće je posegnuti za registriranim insekticidima. Za rajčicu, papriku i patlidžan registrirani su Decis 2,5 EC, Decis 100 EC, Scatto, Super, Demetrina 25 EC i Deltragri, iz skupine sintetskih piretroida.
No, njihovu primjenu treba pažljivo planirati. Osim štetnika, pripravci širokog spektra mogu zahvatiti i korisne kukce, dok im se učinkovitost pri temperaturama iznad 28 °C može smanjiti zbog brže razgradnje djelatnih tvari.
"Zato je najbolji pristup kombinirati više metoda - od ranog otkrivanja štetnika i uklanjanja jaja i ličinki do mehaničke zaštite i očuvanja prirodnih neprijatelja. Insekticide treba koristiti ciljano i samo kada je to potrebno", zaključuje Ceranić.
Tagovi
Autor
