Stjenice vam uništavaju povrće - postoji "streptomicin" i za njih

Većina povrtarskih kultura se na našem području trenutno nalazi u fazi sazrijevanja plodova što se poklapa s razdobljem povećane aktivnosti štetnih stjenica, naročito na rajčici, paprici, ali i na mahunarkama. U narodu su poznate još i kao smrdibube, a nanose značajne štete spomenutim povrtarskim kulturama.

Najpoznatije su zelena povrtna stjenica (Nezara viridula) i smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys) koje svojim usnim aparatom bodu biljno tkivo, isisavaju sokove i unose štetne enzime uzorkujući tako deformaciju i neprijatan ukus plodova čime se gubi tržišna vrijednost.

Na udaru okućnice

Pojava stjenica je uočena uglavnom na neinvazivnim mjestima, jer se veće povrtlarske parcele redovito tretiraju protiv ovih štetočina.

"Invazivni nalet je primijećen na okućnicama, korovima pored puta i oko parcela gdje dominira zelena povrtna stjenica poznata i kao smrdljivi martin. Karakteristična je, također, i po tome što na našim prostorima nema značajnih prirodnih neprijatelja, pa uzgojenim biljkama može nanijeti ozbiljne štete", kaže Jelena Dinić savjetnice za zaštitu bilja iz PSSS Niš za Agroklub.

Kako dalje napominje, ličinke sisaju sokove kako na mladim izdancima, tako i na lišću, dok se odrasli insekti hrane na plodovima koji tijekom napada postaju plutasti, tvrdi i deformirani.

"Ženke polažu jaja na naličju lista domaćina i to u grupama. Tek položena jaja su bijele boje, a pred samo izljeganje dobivaju narančastu boju. U zavisnosti od vremenskih uvjeta, ova stjenica može imati i do četiri generacije godišnje", ističe savjetnica i dodaje da su protekle zime sve toplije, pa je samim tim i njihova brojnost nažalost sve veća.

Bubamare su rešenje?

Njihova ishrana biljnim tkivom, kaže ona, dovodi do tri glava problema.

"Sisanjem sokova biljkama se uskraćuje voda i hranljive tvari, pa one vrlo brzo venu i suše se. Fizička oštećenja negativno utječu na rast i razvoj, što može potpuno uništiti biljku, dok ubodna mjesta predstavljaju ulaz drugim patogenima."

Kada je reč o malobrojnim prirodnim neprijateljima, jedan od njih je, dodaje Dinić, parazitska osica Trissolcus basalis koja se hrani jajima povrtne stjenice. Međutim, na spomenutu predatorsku vrstu se ne može računati u manjim vrtovima, na okućnicama, već treba privući bubamare.

Osoliki pauk jede i smrdljive martine - evo još 6 zanimljivosti o čuvaru bašte

"Osoliki pauk je, također, jedan od rijetkih insekata koji lovi smrdljive martine, a njihovim larvama se hrane i mravi", navodi naša sugovornica.

Održavati vrt urednim i čistim

S obzirom na to da iz godine u godinu, stjenice predstavljaju sve veći problem na povrću, treba poduzeti sve nužne preventivne mjere prije nego što se pristupi insekticidnom tretmanu.

"Plodored je jedna od najznačajnijih agrotehničkih mjera i najveći broj povrtlarskih kultura zahtijeva višegodišnji plodored najmanje pet do šest godina. Međutim, povrtlarske vrste u intenzivnoj proizvodnji često nemaju poželjnu poljosmjenu."

Za početak, dodaje, vrt treba držati čistim i ne odlagati nikakav otpadni materijal u blizini. Naročito ne treba ostavljati stare daske i cjepanice koje stjenicama mogu poslužiti kao skrovište. Preporučuje se, također i redovno uklanjanje nepoželjnih biljnih vrsta.

"U proizvodnji rajčice i paprike se za suzbijanje ove štetočine koriste insekticidi na bazi aktivne materije hlorantraniprol koja djeluje na mišiće insekta izazivajući paralizu i smrti dok lambda-cihalotrin pripada grupi piretroida i remeti protok jona kroz živčani sistem jedinki“, zaključuje savjetnica za zaštitu bilja.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor