Walipini - podzemni plastenik uz minimalna ulaganja

Uzgajivači povrća u hladnijim klimama često koriste razne pristupe kako bi produžili sezonu rasta i razvoja biljaka, ili kako bi svojim nasadima povećali urod.

Staklenici su obično ustakljene strukture, ali su vrlo skupi i komplicirano ih je grijati zimi. Mnogo jeftinija i pristupačnija alternativa staklenom plasteniku je Walipini (indijska riječ za "mjesto topline"), također poznat kao podzemni ili jamni plastenik. Razvijen prije 20 godina za hladne planinske regije Južne Amerike, ovaj način izgradnje plastenika dopušta uzgajivačima da zadrže produktivnost u vrtu cijele godine, čak i u hladnoj klimi. Walipini može čak sadržavati i mjesto za držanje životinja (koze). Zanimljiv je princip kombiniranja pasivnog solarnog grijanja sa objektom koji svoj zaklon ima u zemlji.

Ali, kako ga stvoriti i održati na životu? S neprofitabilnog Benson Instituta poljoprivrede u Americi, dolazi i priručnik koji opisuje način funkcioniranja ovog podzemnog vrta, ali i kako ga izgraditi. Priručnik možete naći ispod teksta.

Iskoristite izvore iz prirode!

Walipini koristi izvore iz prirode kako bi osigurao topao, stabilan okoliš za cijelogodišnju proizvodnju povrća. Područje rasta biljaka je od 180 - 250 cm ispod zemlje, a dnevno zadržavanje i pohranjivanje solarne radijacije omogućava jeftin i siguran način produžavanja vegetacije.

Walipini je zapravo pravokutna rupa u zemlji, duboka do 2,5 m i prekrivena plastičnom folijom. Najduže područje pravokutnika gleda prema zimskom suncu, dakle okrenuto je prema sjeveru u Južnoj hemisferi, a prema jugu u Sjevernoj hemisferi.

Korištenjem prozirnih materijala (plastike) umjesto stakla, rast biljaka je poboljšan jer pojedine zrake svjetlosti spektra koji inhibira rast biljaka, su filtrirane. Sunčeve zrake pružaju toplinu i svjetlost potrebnu biljkama, a toplina ulazi i zagrijava zrak te se pohranjuje, time masa cijelog objekta apsorbira toplinu iz sunčevih zraka.

Masa kao što je zemlja, kamen, voda (gusta materija) dolazi u kontakt sa sunčevom svjetlošću, upija i pohranjuje toplinu. Što je gušća masa, više energije može biti pohranjeno na nekom području. Masa tamnije boje kao što je smeđa, zelena ili crna, apsorbira toplinu najbolje. Svijetle boje reflektiraju toplinu.

Kako zemljani zidovi Walipini-ja apsorbiraju toplinu, oni se njome pune poput baterije strujom. Ovaj način skladištenja topline u masi tla naziva se i "flywheel effect", puneći se preko dana, a prazneći preko noći toplinu iz zidova. Količina topline pohranjena u masi je ključan čimbenik u zaštiti usjeva od mraza tijekom najhladnijih noći. Ove kritične noći najčešće se pojavljuju u vrijeme zimske ravnodnevnice (21. lipnja na južnoj polutki i 21. prosinca na sjevernoj). Walipini je obično dizajniran tako da apsorbira više od sunčevih zraka tijekom tri najhladnija mjeseca preko zime, nego tijekom bilo kojeg drugog razdoblja. Ključ je da ima dovoljno pohranjene energije u masi, tako da i za najhladnijih dana biljke nisu oštećene. Minimalna noćna temperatura također ovisi o vrsti usjeva koji se uzgajaju. Postoji način i za povećanje mase te poboljšanje masovne pohrane topline, a naveden je u priručniku.

Debeli zid nagurane zemlje na stražnjoj strani plastenika i mnogo niži zid na prednjoj strani osiguravaju potrebni kut za krov od plastične folije. Ovaj krov omogućava izolacijski zračni prostor za zrak između dva sloja plastične folije (jedna na vrhu i druga na dnu krovnih polova) te penetraciju sunčevih zraka, stvarajući stabilnu okolinu za rast biljaka.

Ovaj zemljom prekriveni plastenik uljuljan je u termalnu masu Zemlje tako da je mnogo manje energije potrebno kako bi se njegova unutrašnjost zagrijala, u odnosu na staklenike koji su iznad tla. Naravno, tu su i mjere predostrožnosti koje se tiču osiguravanja nepropusnosti, odvoda i ventilacije Walipini-ja pozicionirajući ga ispravno u odnosu na sunce, baš kao što u priručniku piše. Najbolje od svega, sudeći po izvještajima s Benson Instituta, je što ih je taj 6 x 22-metarski model koštao najviše 300 $ (1.600 kn), i to zahvaljujući volonterskom radu te upotrebi jeftinijih materijala, kao što su plastična UV zaštitna folija i PVC cijevi. Jeftin, a učinkovit, podzemni plastenik je odličan način da uzgajivači osiguraju cijelogodišnji izvor hrane u hladnim klimama.

Izvor: treehugger.com