• Azijsko povrće
  • 10.07.2020. 09:00

Uzgojite jednostavno japanski lopuh - zdravo povrće i ukrasnu biljku

Japanski lopuh ili fuki invazivna je vrsta koju istočnjaci cijene u gastronomiji. U prehrani se koriste cvjetni pupoljci i lisne stabljike. Prije upotrebe stabljike se moraju posebno pripremati, kako bi se uklonila gorčina.

Foto: Depositphotos/feather0510
  • 124
  • 10
  • 0

Japanski lopuh ili fuki (Petasites japonicus) je biljna vrsta koja vodi porijeklo iz Japana, Kine, Koreje i s otoka Sahalin. Pripada porodici glavočika. Iseljenici s ovih područja su tu biljnu vrstu raširili po cijelom svijetu. Vrlo je cijenjena u gastronomiji istočnih kultura, a koriste se cvjetni pupoljci i lisne drške.

Riječ je o višegodišnjoj biljnoj vrsti koja raste na vlažnom zemljištu, pored potoka, rijeka, jezera. Može se uzgajati u plitkim bazenima kada mu je korijenje samo malo prekriveno vodom. Podnosi različite tipove tla, a nije zahtjevan što se tiče izloženosti suncu. Podjednako dobro uspijeva na osunčanim terenima kao i u sjeni velikog drveća. Važno je samo da je korijen (rizom) u vlažnom tlu.

Najčešće se sadi ispod drveća

Listovi narastu u visinu do 80 centimetara. Veliki, skoro okruglog oblika, imaju promjer i do 50cm. Zbog njihove veličine, često ih oštećuju vjetar i tuča. Kako bi se zaštitila lisna masa, japanski lopuh se često sadi ispod drveća koje ga štiti od jakih udara vjetra i od tuče. Korijen, odnosno rizomi japanskog lopuha debljine su otprilike kao olovka.

Osim što se koristi kao ukrasna biljka, također je i povrtna vrsta. Prvo se, rano u proljeće, pojavljuju cvjetni pupoljci. Cvjetne stabljike dostižu visinu od 15 do 30cm, a na njima su raspoređeni žuti cvjetići. Listovi se pojavljuju kasnije. Zbog toga djeluje kao da se radi o dvije biljne vrste.

Danas postoji mnogo sorti koje se razlikuju po boji listova, njihovoj veličini. Listovi mogu biti mramorizirani, sa žutim šarama na liskama ili jednobojni. Visina stabljika i veličina lisne mase može biti duplo veća nego kod izvorne vrste, kao što je to slučaj s vrstom P. japnicus giganteus.

Treba napomenuti da je u pitanju izrazito invazivna vrsta i kada se jednom udomaći, teško ga je iskorijeniti. Njegovo širenje se može spriječiti ukoliko se uzgaja u posudama bez otvora za drenažu. Ovakve posude se urone u bazen ili jezerce. Ukopavate li ih u zemlju, njihov rub treba biti iznad dna jezerca kako korijen ne bi dospio do dna i ne bi se nastavio širiti. Dio do vrha posude, oko 3cm, ne treba biti ispunjen zemljom. Na ovaj način ćemo napraviti idealne uvjete da voda cirkulira, a rizom (korijen) ne može rasti van posude. 

Jedino zahtijeva vlažno tlo za uzgoj

Lako se razmnožava djeljenjem rizoma tijekom proljeća. Nije kompliciran za proizvodnju. Jedini zahtjev koji ima je da je tlo uvijek vlažno. Brzo naseljava stanište i stvara gust tepih velikog lišća. Jedna biljka daje do šest listova i nekoliko podzemnih rizoma iz kojih se razvijaju druge biljke. Lako naseljava područja pored jezera, potoka, odnosno sva vlažna staništa. Zbog listova velikih dimenzija potiskuje druge biljne vrste.

Cvjetni pupoljci se beru u rano proljeće i koriste u miso juhama, prženi u tempuri dok se  lisne stabljike najčešće pripremaju sa rižom ili kuhane na pari. Kao povrće je vrlo cijenjen jer sadrži mnogo minerala (kalcij, fosfor), biljna vlakna i vitamine (posebno vitamin C). Međutim, japanski lopuh se treba prethodno pripremiti jer je blago otrovan. Stabljike imaju vanjsku opnu koja se treba oguliti i koja daje gorčinu, odnosno iz nje potječe toksičnost ove biljke. Prije upotrebe moraju se oprati, usoliti, obariti i oguliti. Unutrašnjost stabljike je sočna i ukusna.  


Tagovi

Japunski lopuh Ukrasna biljka Invazivna vrsta Vlažno zemljište Cvjetni pupoljci Dijeljenje rizoma Kuhani na pari


Autorica

Ranka Vojnović

Ranka je diplomirana inženjerka poljoprivrede s dugogodišnjim iskustvom u povrćarstvu, zaljubljenica u ekološku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.