Uzgoj povrća u Dalmaciji

Proljetno ljetni ciklus proizvodnje povrća u Dalmaciji je pri kraju i uskoro će započeti sadnja povrća koje će prispjeti tijekom jeseni i zime. Kako je protekao završeni ciklus i kakvim problemima su se susretali dalmatinski težaci porazgovarao sam s gospođom Marijom Mirat.

Gospođa Mirat je ujedno i predsjednica udruge poljoprivrednih proizvođača Dalmacije i dopredsjednica zajednice udruga povrćara Hrvatske.

Ako uzmemo u obzir da je nakon Zagrebačke županije Splitsko-dalmatinska županija slijedeća po proizvodnji povrća u Hrvatskoj, samo taj podatak dovoljno govori da je Dalmacija nezaobilazan čimbenik u proizvodnji povrća. Mogućnost sadnje povrća na otvorenom tijekom cijele godine prednost je u odnosu na pojedine dijelove kontinentalne Hrvatske je očita prednost ali problem sa navodnjavanjem veoma skupom vodom, čime je opterećen dalmatinski težak, je veoma težak problem.

Povrtlarstvo u Dalmaciji kao i u cijeloj Hrvatskoj nije ništa bolje u odnosu na protekle godine, a imam dojam da se na bolje neće promijeniti niti u narednom periodu. Ako uzmemo u obzir da je repromaterijal za oko 70% skuplji nego u drugim zemljama, isto tako i cijena vode, uvelike poskupljuje proizvodnju. No i pored toga proizvođači povrća veoma jeftino prodaju svoje proizvode na veletržnicama i raznim trgovačkim lancima, a onda daljnjom preprodajom do potrošača cijene narastu i po nekoliko puta. Za ilustraciju spomenut ću samo rajčicu. Ove godine proizvođač je dobivao za kilogram dvije kune a konačna cijena potrošaču se penjala i do 10 kuna. Ovo nema nikakve logike i van je svake pameti. Osim toga uvoz na crno kada se uveze nekvalitetna roba i sumnjivog porijekla mami kupce nižom cijenom, koju potrošači zbog slabe kupovne moći moraju kupovati, čini veliku štetu, kako domaćim proizvođačima, tako i potrošačima. Domaćim proizvođačima smanjuje mogućnost plasmana, a potrošače osuđuje da konzumiraju sumnjive i često nezdrave proizvode.

U Dalmaciji je poseban problem ljeti za vrijeme turizma, kada se težacima ograničava potrošnja vode, kako bi turisti imali dovoljno, a s druge strane se od težaka zahtjeva da proizvedu kvalitetno povrće. Mislim da bi se to moralo što prije riješiti, bilo da se iznađu izvori vode koja nije za piće a dobra je za poljoprivredu, ili na neki drugi način. Ovakva situacija stvara lažnu viziju kao da mi nemamo potencijale za proizvodnju povrća, što nije istina. Hrvatski pa i dalmatinski težak je u stanju proizvesti dovoljnu količinu zdrave hrane za domaću potrebu, u koli ko se pokaže dosta dobre volje da se konačno riješe nastali problemi. Jasno je da se svi problemi ne mogu riješiti ali ako ih ne počnemo rješavati, teško je vjerova ti da određeni broj poljoprivrednika neće napuštati zemlju i tražiti neka druga životna rješenja, kazala je gospođa Mirat.

Inače problem je bio položaj dalmatinskih povrćara mjesto na zagrebačkoj veletržnici, ali nakon što sam naše proizvođače učlanila u Zajednicu udruga povrćara Hrvatske, taj problem je riješen. Svaka udruga ima određeni broj mjesta na veletržnici i oko toga više nema problema. Kako bi sami pomogli u rješavanju navodnjavanja svojih polja težaci su razmišljali bušiti zemlju u potrazi za vodom, ali i to nije tako jednostavno. Pored toga što su ti radovi veoma skupi postoji i drugi problem a to je što svega 2 metra dubine zemlja je vlasništvo poljoprivrednika. Sve dublje je rudno bogatstvo i vlasništvo je države, pa bi najprije trebalo ishoditi koncesije za takvu eksploataciju, a to pak uvelike povećava trošak koji se težacima ne isplati. Bilo kako bilo borba s postojećom situacijom je "borba s vjetrenjačama" a dokle će trajati vidjet ćemo, zaključila je predsjednica udruge poljoprivrednih proizvođača Dalmacije.

Autor: Tomislav Drezga