Uzgoj hrena isplativiji od pšenice

Smanjenje poticaja za ovu godinu za sve poljoprivredne kulture, osim u proizvodnji mlijeka, trebao bi biti dodatni poticaj poljoprivrednicima da se više okrenu proizvodima koji imaju dodanu vrijednost. To su u prvom redu šećerna repa, uljarice, cvijeće te voće i povrće.

Računica pokazuje da se na poljima hrena, uz prinos od šest tona po hektaru, može se ostvariti dobit od 40.000 kuna, ili od 8000 do 10.000 kuna po hektaru. To je gotovo deset puta više nego na hektaru pšenice, koju više nitko ne želi otkupljivati.

Uzgoj hrena, na poljima oko Ludbrega, ima bogatu tradiciju, no ona polako izumire. Ostalo je svega nekolicina proizvođača, jer uzgoj hrena od sadnje do berbe, zahtijeva težak rad, a tržište je zatrpano robom iz uvoza.

S druge strane, prošle jeseni zasijano je oko 163.000 hektara pšenice, i to unatoč višegodišnjim problemima pri otkupu te žitarice. Iako pšenice kao i kukuruza imamo viška, nije za očekivati da će se zasijati znatno manje površine ratarskim kulturama.

Domaće potrebe za pšenicom, uz prijelazne zalihe, iznose oko 600.000 tona godišnje, ili gotovo 40.000 tona mjesečno. Godišnje se pšenice proizvede ukupno oko 850.000 tona, ovisno o urodu, pa višak pšenice na domaćem tržištu iznosi blizu 250.000 tona. Proizvođača pšenice u Hrvatskoj je oko 80.000, i teško je očekivati da će oni 'preko noći' promijeniti sjetve navike.

Tradicija, ali i nedostatak novijih poljoprivrednih strojeva, te needuciranosti, tome su glavni razlozi. Pa se puno isplativijom proizvodnjom, primjerice, uljarica i šećerne repe, bavi tek oko 5000 poljoprivrednika u Podravini i Slavoniji, iako proizvodnju šećerne repe kreditiraju šećerane. Poznata je cijena od sjemena do repromaterijala, pa je tako organizirana proizvodnja napokon dala i rezultate. Domaći prinosi šećerne repe od 8000 tona šećera po hektaru su lani dosegnuli one od prije Domovinskog rata.

Proizvođači u pravilu imaju 72 vagona šećerne repe na 10 hektara. Za pokrivanje troškova proizvodnje potrebno pet vagona po zasijanom hektaru. Prošle godine poticaji za šećernu repu bili su 2600 kuna po hektaru, a ove su godine smanjeni na 2300 kuna. Lani je cijena šećera pala za 20 posto, a cijena sirovine na konačnu cijenu proizvoda utječe 60 posto.

Domaći proizvođači žitarica, u prvom redu pšenice s prosječnim prinosom od oko pet tona po hektaru, nisu više konkurentni ni na domaćem tržištu. Primjerice, u Mađarskoj su prosječni prinosi pšenice veći od 7,5 tona po hektaru.

S druge strane, prosječno se u posljednje tri godine proizvodilo 250.000 tona zrna uljarica (soja, suncokret, uljana repica) na 95.000 hektara. No, kako proizvodnja uljarica pokriva manje od 80 posto domaćih potreba za sirovim biljnim uljima i mastima, nužan je zaokret u proizvodnji žitarica.

Najviše se proizvodi kukuruz, a pšenice ima viška

U ukupnoj strukturi ratarske proizvodnje u Hrvatskoj, proizvodnja žitarica zauzima najznačajnije mjesto. U protekle tri godine žitarica je bilo prosječno 559.000 hektara, a proizvodilo se prosječno 3,1 milijuna tona. Dominantno mjesto ima kukuruz sa 62 posto i pšenica s 27 posto.

Ječam zauzima osam posto, a zob dva posto u strukturi proizvodnje žitarica. Već niz godina se proizvodi više žitarica, posebno pšenice, nego što su domaće potrebe, koje nisu veće od 100.000 hektara, pa je Hrvatska neto izvoznik žitarica, u prvom redu pšenice.

Autor: Marinko Petković