Suzbijte velikog štetnika - štitastog moljca na kupusu

Štitasti moljac ili bijela mušica je polifagni štetnik koji se hrani brojnim uzgajanim i korovskim biljkama, a najveće štete čini na kupusu, rajčici, krastavcima, paprici, cvijeću.

To je kukac bijele boje, vrlo je mali i pokretljiv. Najčešće se nalazi s donje strane najmlađeg lišća, dakle, praktično na vršnim dijelovima biljaka. Gotovo svi stadiji štetnika su štetni, izuzev jaja. Sišu sokove biljaka, uslijed čega one gube normalnu zelenu boju, slabe i žute. Pri jačem napadu, pojedinačno lišće propada ili se suše čitave biljke. Prekomjerne neprobavljene količine biljnog soka, moljci izlučuju u obliku "medne rose" koja je odlična podloga za razvoj gljivica "čađavica". Uslijed toga, lišće manje-više pocrni i postaje manje produktivno, a plodovi bivaju zaprljani zbog čega se smanjuje njihova komercijalna vrijednost. Više temperature zraka i veća relativna vlažnost ubrzavaju razvoj ovog štetnika.

Redovno uništavajte korovne vrste

Zbog istovremenog prisustva svih stadija razvoja na biljkama i njihove različite osjetljivosti prema insekticidima, suzbijanje ovog štetnika je izuzetno teško. Najbolje rezultate daje kombiniranje svih raspoloživih mjera (preventivne, mehaničke agrotehničke, biološke i kemijske.) Prije svega treba obratiti pažnju na upotrebu zdravih presadnica koje nisu naseljene štetnikom kao i na redovno uništavanje korovskih vrsta.

Štitasti moljac napada rajčicu, papriku i drugo povrće i cvijeće - kako ih suzbiti

Izvođenje samo kemijskih mjera će u početku možda i dati zadovoljavajuće rezultate, ali ubrzo poslije toga pojavit će se problem preživljavanja štetnika, odnosno pojava rezistentnosti prema insekticidima. Prilikom suzbijanja štitastog moljca, važno je napad otkriti na vrijeme. U tu svrhu najbolje je koristiti žute ljepljive ploče koje privlače i love imaga ovog štetnika

Kemijsko suzbijanje je efikasno samo ako se izvodi u kombinaciji s prethodno navedenim mjerama. Kemijske mjere koristiti jako rano, dok ne dođe do pojave svih razvojnih stadija, koji su nejednako osjetljivi prema insekticidima. Prvo prskanje se izvodi čim se zabilježe prvi leptirići. Ako se utvrdi štetnik, u početku su obično dovoljna 2-3 tretmana u intervalima od 3 do 5 dana. Kasnije, tretiranja se izvode po potrebi. Za suzbijanje ovog štetnika preporučuje se primjena preparata na bazi piretroida i neonikotinoida. Prilikom izbora insekticida, strogo voditi računa o karenci.

Autor: Đorđe Glišić, Savjetodavna RS