Šparoge rađaju i do 20 godina: Evo kako ih pravilno posaditi i iskoristiti puni potencijal

Šparoga (Asparagus officinalis L.) spada u vrlo delikatno i cijenjeno povrće, rašireno po cijelom svijetu. Jedna je od najstarijih povrtlarskih vrsta, koju su uzgajali i koristili još stari Grci i Rimljani. Porijeklom je iz Europe, gdje se u području Mediterana mogu naći divlje forme ove vrste.

Za prehranu se koriste mladi, nježni i sočni izdanci, od kojih se pripremaju ukusna i zdrava jela. Osim izvrsnog okusa, šparoga je bogata vitaminima te drugim hranjivim i korisnim tvarima, poput bjelančevina, organskih kiselina, eteričnih ulja i ugljikohidrata. Višegodišnja je biljka koja se uzgaja u nasadima, a uz pravilnu njegu može se koristiti godinama.

S proljeća niču "svijeće"

Oblikuje se podzemni rizom s debelim, mesnatim bijelim korijenom u kojem se nakuplja rezervna hrana potrebna za formiranje izdanaka sljedeće godine. Svake godine dio starog korijena odumire, a iz vršnog dijela rizoma izbija novi. Na gornjem dijelu formiraju se vrlo krupni pupoljci, pokriveni ljuskama, iz kojih u proljeće izrastaju izdanci, tzv. „svijeće“, koje se dok su mladi koriste kao povrće.

Kakvo tlo i njegu vole zelene šparoge?

Ako se izdanci ne uberu dok su mladi, razvijaju se u tanke, visoke i razgranate stabljike dekorativnog izgleda. Iz ljuskastih listića izbijaju igličaste grančice koje imaju funkciju listova. Cvjetovi su sitni, žuto-zelene boje, a plod je okrugla crvena bobica veličine graška, s crnim, trokutastim sjemenom. Šparoga je dvodoma biljka: muške biljke žive dulje i daju veći prinos, dok su kod ženskih biljaka izdanci deblji i bolje kvalitete.

Uvjeti rasta

Ova se kultura najuspješnije uzgaja u područjima s umjerenim temperaturama i pomalo oštrim zimama. Izbojci rastu na temperaturama ispod 10^oC. Vrlo rijetko zimski mrazevi oštećuju biljku i pupoljke. U dugotrajnoj suši postaju tanki, hrapavi i gube aromu. Duboka, dobro drenirana i rastresita tla najbolja su za uzgoj šparoga. Teren treba biti ravan, okrenut prema jugu i zaštićen od hladnih vjetrova.

Uzgaja se pomoću sadnica ili sjetvom. Za uspostavljanje polja šparoga od jednog hektara potrebno je 500 - 600 grama sjemena. Sjetva se obavlja krajem travnja u hladne gredice, s razmakom između redova od 25 - 30 cm i u redu od 5 - 6 cm. Dubina sjetve treba biti jedan centimetar. Kad biljke niknu, poželjno je prorjeđivanje, ostavljajući jednu biljku svakih pet do 10 cm. Prije zime, kada požuti, prekriva se slamom kako bi se zaštitilo od smrzavanja.

Sadnja sadnica se obično obavlja u ožujku, na prethodno pripremljenom i pognojenom zemljištu.

U novije vrijeme usvojena je tehnologija proizvodnje sadnica šparoga u kontejnerima u zaštićenim prostorima. Sjetva se provodi u siječnju ili početkom veljače. Biljke visine 10 do 12 cm pikiraju se u posude ili lonce volumena 200 do 300 cm3. Na temperaturi zaštićenog prostora od oko 18°C, sadnice su spremne za presađivanje za 90 do 105 dana, ovisno o intenzitetu svjetlosti.

Presađivanje šparoga

Prije dubokog jesenskog oranja u tlo se unosi 50 - 100 t stajskog gnoja po ha. Prije sadnje unosi se oko 500 kg/ha mineralnog gnojiva s omjerom NPK elemenata 1:2:4. Svake godine se unosi približno ista ili nešto veća količina mineralnog gnojiva. Mogu se saditi u redove ili u trake s 2 - 3 reda.

Kad se presađuju u redove, što je češće, razmak između redova ne bi trebao biti manji od jednog metra, a razmak u redu 50-100 cm. Dubina kanala u koji se presađuju biljke kreće se od 30 do 40 cm. Sadnja se obavlja tako da se žile sadnice dobro zatrpaju smjesom, koja sadrži gnojivo, a prethodno je raspoređena po kanalu na svakom mjestu gdje će biti posađena biljka. Zatim se cijela biljka pokrije slojem sitne iskopane zemlje debljine 5-6 cm.

Uzgajaju se sorte s bijelim i zelenim izdancima.

Sorte iz prve grupe koriste se za proizvodnju bijelih (etioliranih) izdanaka, koji se beru prije nego što izbiju na površinu. Najpoznatija sorta je Argenteuil, rana i kasna. Sorte sa zelenim izdancima uzgajaju se jednostavnije. Izdanci se odsijecaju kada izrastu iznad površine i pozelene. Najpoznatija sorta iz ove grupe je Mary Washington. Osim sorata postoje i hibridi šparoga: Magnus, Bacchus, Calet i dr.

Berba šparoga

Berba šparoga počinje u trećoj godini, ali u ograničenim količinama: s biljke se režu samo dva do tri izdanka, a ostatak se ostavlja da izraste u stablo. Tek sljedeće godine može se započeti masovna berba, koja traje 15-20 godina. Etiolirani izdanci režu se prije nego što izbiju na površinu tla – prvo se tlo rasprostire do baze izdanka, a zatim se on odreže posebnim nožem. Zeleni izdanci režu se nakon što narastu 12–20 cm iznad površine.

Divlje šparoge - možemo li ih uzgojiti u vrtu kako bi u njima uživali i ljeti?

Berba šparoga obavlja se svakodnevno, od travnja do kraja svibnja. S jednog rizoma se uklanja obično 10–15 izdanaka, što daje 6–10 t/ha. Izdanci se sortiraju u tri klase prema debljini: prva ≥18 mm, druga 14-18 mm, treća klasa 10-14 mm. Prosječna težina jednog izdanka je 50-60 g. Pakiraju se u snopove težine 0,5-1 kg, omotane plastičnom folijom. Šparoge su lako kvarljive i mogu se čuvati 2-3 dana u običnim skladištima, a 3-4 tjedna u rashladnim uvjetima.