• Obiteljska priča
  • 27.08.2026. 14:00
  • Ličko-senjska , Gornji Lapac

Sestre iz Splita, napravile ozbiljnu poljoprivrednu priču u Lici

Dvije sestre iz Podstrane u Gornjem Lapcu i Dobroselu razvile su proizvodnju voća, povrća i meda, a vlastite proizvode izravno prodaju na splitskom pazaru. U posao je uključen cijeli obiteljski krug, uključujući mladog agronoma Karla.

Sestre iz Splita, napravile ozbiljnu poljoprivrednu priču u Lici
Foto: Mladen Nejašmić

Iz ličkih njiva ravno na splitski pazar. Tako bi se nekako mogao opisati radni tjedan dviju sestara iz Podstrane kraj Splita čija je poslovna priča više nego zanimljiva. Ona starija, Ana Filipović, danas je najčešće u zemlji. U Gornjem Lapcu obrađuje nekoliko tisuća četvornih metara zemljišta u zakupu, sadi, uzgaja, bere, sortira i priprema povrće za splitski pazar. Dok njezina sestra Nives Petera ima još veće poljoprivredno imanje u Dobroselu, nekoliko kilometara dalje, gdje se uz povrće bavi i voćarstvom i pčelarstvom.

To je sukus njihove priče. Na prvi pogled njihova je štorija jednostavna: dvije sestre iz Podstrane pronašle su u Lici dovoljno zemlje za proizvodnju koje u njihovu rodnom kraju nije bilo dovoljno. No iza toga stoje godine rada, ulaganja, svakodnevne vožnje između Like i Splita, organizacija proizvodnje, prodaja i stalno prilagođavanje uvjetima na terenu.

Lubenice i dinje iz Like

Ana je šira javnost nedavno upoznala nakon što su je kolege snimile na splitskom pazaru, gdje već godinama prodaje vlastito voće i povrće i stalno uvjerava kupce kako lubenice i dinje dolaze iz Like. U što joj je malo tko povjerovao. Zato je trebalo otići u Gornji Lapac i vidjeti kako izgleda proizvodnja u kraju u kojem se takvo što nije uobičajeno.

A tamo nema puno prostora za dvojbe. Redovi paprika, rajčica, cikle, celera, kupusa, fažola, dinja i drugih kultura jasno pokazuju čime se ova "trudbenica“ bavi veći dio godine.

"Ljudi mi nekad ne vjeruju. Misle da nešto dovozim iz drugih krajeva i preprodajem. A onda im kažem da dođu ovdje i pogledaju gdje sve raste, odnosno da se uvjere na licu mjesta. Sve što prodajem proizvodimo sami", govori Ana dok obilazimo zemljište.

Naime, prije više od dvadeset godina ona i sestra Nives počele su dolaziti u Liku. Nisu tada imale razrađen poslovni plan niti su znale da će upravo ovaj kraj postati temelj njihove poljoprivredne proizvodnje. Jedne nedjelje krenule su u šetnju, svidjeli su im se krajolik i mogućnosti koje je pružala velika količina raspoložive zemlje, a nakon toga počela se razvijati priča koja danas povezuje Gornji Lapac, Dobroselo, Podstranu i splitski pazar.

Starija sestra prvo je u Donjem Lapcu kupila kuću i imanje, no životne okolnosti kasnije su je primorale da taj dio proda. Danas obrađuje nekoliko tisuća četvornih metara u Gornjem Lapcu, a nedavno je uzela u zakup još dodatna dva hektara. Plan je i na toj površini proširiti proizvodnju.

slika jedan
U Lici provode četiri dana tjedno, a petkom i subotom odlazi na splitski pazar

"Iz Splita smo zapravo otišle zbog zemlje. U Podstrani smo imale proizvodnju, ali za ozbiljniji posao trebalo nam je više površina. To smo ovdje pronašle. Danas proizvodimo ovdje, a prodajemo uglavnom u Splitu", objašnjava Ana svoj poslovni put dodajući kako poljoprivredna proizvodnja kod nje nije sezonski posao u klasičnom smislu.

U Lici provodi četiri dana tjedno, a petkom i subotom odlazi na splitski pazar. Između toga treba organizirati berbu, sortiranje, pakiranje, utovar i prijevoz.

"Ako paprika dozrije, ne može čekati. Ako se nakon vrućine sve ubrza i plodovi sazriju odjednom, moraš biti spreman. U slučaju da prijeti mraz, treba zaštititi biljke. Ako je suša, treba osigurati vodu. Nema tu klasičnog radnog vremena", kaže.

Upravo je takva organizacija ključna za njihov model proizvodnje. Ono što se petkom prodaje na pazaru mora biti ubrano i pripremljeno nekoliko dana ranije. Dok kupci u Splitu vide gotov proizvod na štandu, iza njega su dani rada u polju.

Voda kao najvažniji resurs

Ana posebno ističe vodu kao jedan od važnijih resursa njihove proizvodnje. Na njezinu zemljištu koristi se voda koja dolazi s izvora, a sustav postoji još od 1890. godine. Iz bunara na višem položaju voda se prirodnim padom spušta prema zemljištu, što im olakšava navodnjavanje.

"Mi imamo sreću što smo dobro pozicionirani i što nam voda može doći prirodnim padom. Bez nje nema ozbiljne proizvodnje. Zato na imanju uzgajamo različite sorte paprika, uključujući rogu, zelenu papriku i istarsku baburu, zatim više vrsta rajčice, dinje, ciklu, celer, korijen peršina, glavati kupus, fažol, krastavce i druge povrtlarske kulture. Posebno mjesto u našoj ponudi zauzimaju lubenice i dinje. Kada smo ih prije nekoliko godina počele saditi u Lici, mnogi su ih dočekali s nevjericom. Pitali su me što će mi lubenice i cate u Lici. Govorili su da se to ovdje nije sadilo i da neće uspjeti. Nisam puno slušala. Probala sam i nisam se pokajala", prisjeća se Ana.

Danas su upravo ličke lubenice, kada završi sezona onih iz doline Neretve, među traženijim proizvodima na splitskom pazaru. Kupci su ih s vremenom prihvatili, a Ana je nakon početnog eksperimenta odlučila povećati proizvodnju. To je, kaže, jedan od primjera kako u poljoprivredi treba imati spremnost na rizik i isprobavanje novih kultura. Svake godine dio proizvodnje ostavlja za ono što već zna i što tržište traži, a dio zemljišta koristi za nove sorte i kulture.

"Volim probati nešto novo. Ako ne probaš, ne znaš. Tako je bilo i s lubenicama. Sada već znamo kako ih proizvoditi i kada ih plasirati na tržište", govori nam.

nives petera
Nives Petera uzgaja voće i povrće i intenzivno se bavi pčelarstvom

Uz poljoprivredu, Ana se bavi i pisanjem pjesama. Inspiraciju ne traži daleko. Redovi paprika, rajčica, lubenica i drugih kultura koje svakodnevno obrađuje postali su joj motivi za stihove. Njezina se poljoprivredna svakodnevica tako povremeno pretvara i u pjesmu, ali bilježnica ipak ostaje po strani kada je vrijeme za berbu.

"Kad sam u zemlji, svašta mi padne na pamet. Nekad nešto zapišem. Povrće mi daje inspiraciju. Cijeli život radim. Prije sam radila s roditeljima, danas radim sama. Meni to nije problem. Veselim se doći ovdje, raditi, ubrati i onda otići u Split prodati", kaže ova 67-godišnjakinja.

Voće, povrće i pčelarstvo

Sličnim je putem krenula i njezina sestra Nives Petera. Jednako kako se zove i njezin OPG. Ona danas u Dobroselu ima imanje koje se prostire na više hektara. Obitelj je najprije kupila oko tri i pol hektara, a nedavno još sedam hektara. Dio zemljišta također imaju u zakupu.

Njezina je proizvodnja nešto šira. Na višim položajima, na oko 600 metara nadmorske visine, nalaze se voćnjaci s jabukama, kruškama, trešnjama i marelicama. Uz voće i povrće, Nives se intenzivno bavi i pčelarstvom. Imaju više od stotinu košnica, a proizvode cvjetni med.

Liku je njezina obitelj upoznala prije 24 godine, kada je njezina svekrva kupila kuću. Prvotna je ideja bila imati mjesto za odmor i svojevrsni predah od svakodnevnog života u Podstrani. No, kao i kod Ane, ubrzo se pokazalo da Lika nudi nešto mnogo važnije - prostor za poljoprivrednu proizvodnju.

"Nedostajalo nam je zemlje. Imali smo proizvodnju, ali za veći obujam trebale su nam površine. Zato smo imanje u Dobroselu počeli pretvarati u poljoprivredno gospodarstvo", objašnjava Nives.

U Podstrani su i dalje aktivni. Njihov OPG proizvodi breskve i određene povrtlarske kulture, a voće i povrće prodaju domaćim kupcima, ali i turistima koji tijekom sezone dolaze u taj dio Dalmacije.

Najveći problem u Dobroselu jest navodnjavanje.

"Tu je voda puno veći problem. U posao su uključeni svi ukućani, a suprug Andrej često cisternama dovozi vodu s različitih lokacija. To zahtijeva i vrijeme i novac", ističe Nives.

U Lici su uvjeti drukčiji, ali proizvodnja je zahtjevna na svoj način. Na različitim dijelovima imanja uzgajaju brojne vrste voća i povrća, no konačno odredište većine tih proizvoda ponovno je Split.

proizvodnja slika
U cijelu je proizvodnju uključen i Nivesin sin Karlo Emanuel Petera, mladi agronom

U cijelu je proizvodnju uključen i Nivesin sin Karlo Emanuel Petera, mladi agronom koji danas vodi velik dio posla. Njegovo stručno znanje koristi se u planiranju proizvodnje, izboru kultura, zaštiti bilja, organizaciji radova i rasporedu berbe. No Karlov posao ne završava u polju. Njegov radni dan, tvrdi, često počinje oko 4.30 ujutro, a zna završiti tek oko 22 sata. Između toga su Lika i Split, proizvodnja i prodaja, berba, prijevoz i dostave.

U Splitu je već dobro poznato lice na pazaru. Kupci znaju da dolazi iz Like, znaju kada stiže i što mogu očekivati na njegovu štandu.

"Dogodi se da u Splitu turisti dođu jer su im domaći kupci preporučili naše proizvode. Netko nešto proba pa se vrati, netko naruči unaprijed, netko dolazi svakog petka. Znao sam iz Like stići oko deset navečer, a u Podstrani me ljudi već čekaju da kupe voće i povrće. Nekad se sve produži do jedanaest ili ponoći", govori nam Karlo o navikama njihovih kupaca.

Njemački industrijalac pronašao novi poslovni izazov na Braču: Sadi vinograde i gradi vinariju

Petak i subota za njih su dani prodaje, ali posao za te dane počinje mnogo ranije. U ponedjeljak već treba razmišljati što će biti spremno krajem tjedna. U utorak i srijedu slijede berba i priprema, zatim sortiranje, utovar i prijevoz.

"Naš posao izgleda kao stalna smjena između dva kraja Hrvatske. Da bi u petak imao što prodavati, moraš o tome razmišljati nekoliko dana prije. Sve je povezano", objašnjava Karlo.

Od ličke njive do splitskog pazara

Upravo je to možda i najvažniji dio njihove priče. Proizvodnja nije odvojena od prodaje. One nisu samo poljoprivrednice koje uzgajaju voće i povrće, nego sudjeluju u gotovo cijelom lancu, od pripreme zemljišta i sadnje do berbe, transporta i izravne prodaje kupcu. Takav model ima i svoje izazove. Troškovi goriva, mehanizacije, navodnjavanja, zaštite i rada rastu, a vremenski uvjeti iz godine u godinu sve su nepredvidljiviji. Istodobno kupac na tržnici želi svjež, kvalitetan i cjenovno prihvatljiv proizvod.

Zato im je izravna prodaja važna. Na pazaru odmah dobivaju povratnu informaciju o tome što kupci traže, koje sorte prihvaćaju i za koje se proizvode vraćaju. Ana i Nives nisu u Liku došle zato što su ondje naslijedile veliku obiteljsku proizvodnju. Došle su tražeći ono čega je u Podstrani nedostajalo - dovoljno zemlje za ozbiljniji posao. S vremenom su razvile vlastita gospodarstva i povezale dva potpuno različita tržišta.

Danas je njihov tjedan podijeljen između njiva u Gornjem Lapcu i Dobroselu te prodajnih mjesta u Splitu. Jedan dio obitelji proizvodi, drugi organizira prijevoz i prodaju, a svi zajedno prate što je spremno za berbu i što će za nekoliko dana biti potrebno tržištu.

Svi zajedno vele da, unatoč svemu, u tome uživaju. A mi, s obzirom na viđeno, nemamo razloga da im ne vjerujemo.


Fotoprilog


Autor

Mladen Nejašmić

Više [+]

Novinar mnogih domaćih tiskovina i internetskih portala. Obrađuje razne teme ruralnog dijela života Dalmacije - kako priobalja tako i Zagore.

Izdvojen oglas

KLUB

Neil Young na radiju i miris ljeta u kosi. #RuralFoto #selo

Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo