Na razmjeni starih sorata sjemena, saznali smo koji su planovi u daljnjem očuvanju izumirućih sorti. Tamo su se okupili najveći zaljubljenici u biološku raznolikost te razmijenili iskustva.
U novogradiškom hotelu Kralj Tomislav, održana je tradicionalna jedanaesta razmjena starih sorti sjemena povrća, žitarica, začinskog i ljekovitog bilja i cvijeća koje su još naše vrijedne bake i djedovi uzgajali na svojim njivama, vrtovima i okućnicama.
"Otprilike svake godine u ovo doba, dakle prije početka sjetve, organiziramo ovakve razmjene s ciljem očuvanja tih starih sorti sjemenja i poticanja na ekološki uzgoj. Ujedno, ovakve skupove koristimo i za razmjene iskustava u uzgoju pojedinih vrsta i sorti", kaže Snježana Alasić iz novogradiške Udruge za ekološku poljoprivredu, ruralni razvitak i zaštitu okoliša Živa zemlja koja djeluje više od 20 godina.
Agronom Snježana Pešut Pilon iz Požege, viša stručna savjetnica za ekološku poljoprivredu u Poljoprivredno-savjetodavnoj službi, čija obitelj ima registrirano malo poljoprivredno gospodarstvo, donijela je na razmjenu sjeme raznih sorti graha.
"Skupljam grahove i gdje god vidim na terenu nekakvu neobičnu sortu, nastojim ju posijati i na neki način zaštititi i spasiti od izumiranja. Trenutno u svojoj kolekciji imam tridesetak različitih starih sorti. Imamo i drugo sjeme, primjerice crnu i bijelu soju, slanutak i gorušicu. Skupljam sve sjeme do kojeg mogu doći. Inače, sve uzgajamo bez primjene mineralnih gnojiva i pesticida, znači zemlju uglavnom ručno obrađujemo, gnojimo sa gnojivom koje proizvode kalifornijske gliste i primjenjujemo zelenu gnojidbu", kaže Snježana. Dodaje da su ovakve razmjene sjemena i iskustava nešto jako pozitivno jer starog sjemena ima sve manje i treba ga očuvati zbog biološke raznolikosti.
I Mirjana Latinović iz Kovačevca, dugogodišnja članica Udruge Živa zemlja ima puno vrsta graha. Osim nekih poznatih domaćih sorti izložila je i jedan neobičan. "Prije dvije godine sam dobila grah koji zovu crnookica, kažu da je to prastari grah koji su nekada uzgajali Indijanci. Sitan je ali je jako rodan, rodi u grozdovima po pet šest mahunica", objašnjava Mirjana njegov izgled i krupnoću.
Ova vrijedna žena godinama po ekološkim načelima uzgaja razne vrste povrća, voća i začinskog bilja. Na razmjenu je donijela i korijen gaveza, ljekovite biljke koju koristi za spravljanje krema, ail i biljnih gnojiva. Ponudila je i gomolje čičoke, biljke za koju kaže da često raste kao korov.
Drago joj je što na njihovu razmjenu dolaze i zaljubljenici u stare sorte iz Požege, Slavonskog Broda, Zagreba i drugih mjesta jer je to prilika da se obnove zalihe sjemena. Tvrdi da je većina starih sorti otpornija na bolesti i štetnike od novih hibridnih i da ih zbog toga treba čuvati.
Na novogradiškoj razmjeni sjemenja posljednjih nekoliko godina sudjeluje i Švicarka Trudi Boršoš koja sa suprugom Stjepanom živi u Vidovcima kod Požege. I ona je velika pobornica sjetve starih sorti povrća po ekološkim načelima, a posebno je velika zaljubljenica u rajčice.
"Lani sam posijala više od 600 sorti rajčica iz cijelog svijeta, ali, nažalost, zbog obilnih kiša i jako nepovoljne godine uspjele su mi uglavnom ranije sorte. Za mene su rajčice neodoljive, a posebno me oduševljavaju razne boje i okusi. U kontaktu sam sa uzgajivačima iz cijelog svijeta i pokušavam upravo kroz ove razmjene pomoći ljudima da uzgajaju nešto novo, nešto čega do sada nije bilo na ovim prostorima Slavonije", kaže Trudi dodajući da uzgaja i sve drugo povrće.
Ivica Ivaniš, vlasnik je Eko imanja u Divoševcima, istočno od Slavonskog Broda. Njegova obitelj ima ekološki certifikat desetak podina, a na četrdesetak hektara uzgajaju soju i žitarice: pšenicu, raž, ječam i pir, što im je, kaže, i najvažnija žitarica.
"Pir je na ovim našim prostorima vrlo rijetka prastara pšenica koja je zadržala otpornost na bolesti i na štetnike. Prinosi su puno manji u odnosu na nove sorte pšenice, ali stručnjaci kažu da su mu nutricioističke vrijednosti mnogo veće, da ima više vitamina i minerala. Pir je valjda jedina naša žitarica koja se može proizvesti na nekonvencionalan način, a koja ima više od 30 % glutena, to je zapravo glutenska pšenica", kaže Ivaniš dodajući da od te žitarice njegova obitelj proizvodi integralno brašno koje najviše kupuju ljudi koji malo više gledaju na svoje zdravlje.
Na razmjeni smo sreli i Andreu Čoh iz Zagreba koja je lani u sklopu jedne akcije Zelene mreže aktivista bila u Engleskoj i, kako kaže, vidjela koliko se u toj zemlji pridaje pažnje očuvanju sjemena starih sorti povrća. Oduševljena je akcijom Novogradiščana koji godinama rade na očuvanju starih i autohtonih sorti, a najviše ju je zanimalo sjeme lisnatog povrća. "Ovakve raznolikosti i bogatstva nema u vrtnim centrima. Ondje, primjerice nude nekoliko sorti graha, a ovdje ih ima na desetke različitih".
A Andrej Macko, upravitelj Braniteljske zadrugae Sjeme-panj-umjetnost-život, koji je prošle godine napravio eko-kuću od slame, blata, ovčje vune i drva, želi saditi veliki vrt biološke raznolikosti. U njemu bi najviše sijao i sadio stare sorte povrća i voćaka. U tome očekuje pomoć i stručnu i u sjemenu i sadnicama od članova Žive zemlje, ali i svih ostalih zaljubljenika u organsku proizvodnju hrane s kojima je kontaktirao na novogradiškoj razmjeni sjemena.
Povezane biljne vrste
Sinonim: čič, naut, slani grah, nohut, graj, leblebija | Engleski naziv: Chick-pea | Latinski naziv: Cicer arietinum L.
Slanutak je jednogodišnja zeljasta biljka. Korijen mu je vretenast i razgranat i dopire do 1 m dubine, a 40 – 50 % ukupne mase korijena nalazi se dublje od 20 cm tla, što mu... Više [+]Fotoprilog
Tagovi
Autor