Prihrana paprike u punom rodu i berbi

Kada paprika uđe u fazu pune berbe, biljka istovremeno radi tri stvari - nosi zrele plodove, dozrijeva sljedeću generaciju i pokušava formirati nove cvjetove za treći i četvrti nalet. To je energetski najzahtjevniji period cijelog uzgoja. Ako se prihrana i navodnjavanje u ovoj fazi ne usklade, biljka će prvo žrtvovati cvjetove i mlade zametke, a tek onda plodove koji su već u razvoju - što se u praksi vidi kao "pauza u rađanju" i sitniji plodovi u narednim berbama.

Za razliku od faze rasta prije cvatnje, kada biljka gradi vegetativnu masu, u punoj berbi najveći dio asimilata (šećera nastalih fotosintezom) ide u plodove - to je takozvani "sink" efekt ploda. Ako prihrana ne prati taj ritam, list počinje slabiti, dolazi do žućenja donjeg lišća, a plod ostaje tanjih stijenki. Zato se u ovoj fazi mijenja odnos hraniva u odnosu na fazu prije cvatnje - manje naglaska na dušik, više na kalij i kalcij.

Makroelementi - što davati u punoj berbi

Kalij (K) je nositelj ove faze. Pokreće transport šećera prema plodu, debljinu stijenke ploda, boju i čvrstoću. U punoj berbi odnos K:N treba biti oko 2:1 do 2,5:1, za razliku od faze rasta gdje je odnos bliži 1:1.

Dušik (N) se ne isključuje, ali se drži umjereno - previše dušika u ovoj fazi tjera biljku nazad u vegetativni rast (bujanje lišća), na štetu plodonošenja. Poželjno je da veći dio bude u nitratnom (NO₃⁻) obliku, jer amonijski oblik u toplim mjesecima pojačava bujanje i osjetljivost na vrućinu.

Fosfor (P) se u ovoj fazi drži na održavajućoj razini - korijenov sustav je već formiran, pa se fosfor koristi uglavnom za energetske procese u plodu.

Kalcij (Ca) je kritičan element za kvalitetu ploda. Nedostatak kalcija u fazi intenzivnog rasta ploda dovodi do vršne truleži (blossom end rot) - smeđe, upale mrlje na dnu paprike. Kalcij se teško premješta unutar biljke pa mora biti stalno dostupan preko korijena, a ne samo folijarno.

Magnezij (Mg) sprječava žućenje između lisnih živaca na starijem lišću i direktno je uključen u fotosintezu - bez dovoljno magnezija list ne može "hraniti“ plod.

Vodotopiva gnojiva - koja koristiti

Za fertigaciju (prihranu kroz sustav kap po kap) u punoj berbi paprike najčešće se kombiniraju:

• Kalijev nitrat (KNO₃, 13-0-46) - osnovni izvor kalija i dijela dušika, koristi se u većini zalijevanja u ovoj fazi.
• Monokalijev fosfat (MKP, 0-52-34) - kada je potrebno dodatno pojačati kalij uz malo fosfora, npr. u periodima intenzivnog nalijevanja ploda.
• Kalcijev nitrat (Ca(NO₃)₂, 15,5-0-0 + 19% CaO) - daje se odvojeno od sulfatnih i fosfatnih gnojiva (nikad u istom spremniku, jer kalcij taloži sulfate i fosfate) – po mogućnosti u zasebnom danu ili zasebnom spremniku sustava „A i B“.
• Magnezijev sulfat (kizerit ili Epsom so, MgSO₄) - dodaje se 1-2 puta tjedno, odvojeno od kalcijevog nitrata iz istog razloga taloženja.
• Kompleksno vodotopivo gnojivo tipa 13-40-13 ili 6-12-36 (ovisno o fazi) - koristi se kao osnova, a kalijev nitrat i kalcijev nitrat se dodaju kao korekcija.
• Mikroelementi u kelatnom obliku (Fe-EDDHA, Mn, Zn, Cu, B, Mo) - jednom tjedno kroz fertigaciju, a bor (B) je posebno važan jer direktno utječe na oplodnju cvijeta i vezivanje ploda – nedostatak bora se prepoznaje kao deformirani, "krivi“ plodovi ili šuplji vrh ploda.

Orijentacijska EC vrijednost hranjivog škropiva u punoj berbi paprike je 2,5-3,2 mS/cm, a pH 5,8-6,2. U vrućim ljetnim danima EC se drži na nižoj granici jer biljka pod visokim temperaturama teže usvaja hraniva iz koncentriranije otopine.

Raspored prihrane - kada što davati

Praktičan tjedni ritam za plastenik u fazi pune berbe (fertigacija svaki drugi dan ili svakodnevno, ovisno o temperaturi i supstratu):

Folijarna prihrana kalcijem (folijarni Ca preparati) može poslužiti kao dopuna, posebno u periodima kada je transpiracija smanjena (oblačni dani, visoka vlaga), jer se tada kalcij sporije kreće kroz biljku samim tokom vode - ali folijarna prihrana nikad ne zamjenjuje kalcij kroz korijen.

Navodnjavanje u fazi berbe - koliko vode

Potrebe za vodom u punoj berbi su najveće u cijelom ciklusu uzgoja, jer se voda troši i na transpiraciju i na punjenje ploda. Za plastenički uzgoj orijentacijske dnevne količine vode po biljci u ljetnim mjesecima (srpanj-kolovoz) iznose:

• Sunčani, topli dani: 1,3-1,8 litara po biljci dnevno (2–4 navodnjavanja kroz dan)
• Oblačni ili prohladniji dani: 0,6-1,0 litra po biljci dnevno
• Vrlo vrući dani (preko 30°C u plasteniku): i do 2 litre po biljci, podijeljeno u više kraćih navodnjavanja da se izbjegne zasićenje supstrata i gušenje korijena

Bolje je navodnjavati češće, a u manjim količinama, nego rijetko i obilno - nagli prijelaz iz suhog u potpuno vlažan supstrat je čest uzrok pucanja ploda (cracking) i vršne truleži, jer biljka naglo "povuče“ vodu, a kalcij ne stigne pratiti taj tempo. Zadnje navodnjavanje tijekom dana treba završiti dovoljno rano da supstrat blago prosuši do večeri - prevlažan supstrat preko noći pogoduje razvoju bolesti korijena i smanjuje usvajanje kalcija.

Bez dobrog oslonca nema kvalitetnog roda: Koji je način vezanja paprike najbolji?

Što činiti s novim cvjetovima i plodovima

Kod paprike u punoj berbi, biljka istovremeno nosi tri "generacije": zrele plodove za berbu, plodove u razvoju i nove cvjetove. Ovdje je ključno održati ravnotežu:

• Redovna berba zrelih plodova je sama po sebi mjera prihrane rasta - svaki plod koji ostane predugo na biljci "drži" asimilate za sebe i usporava razvoj mlađih zametaka i cvjetova. Berbu treba raditi čim plod dostigne tržišnu veličinu i boju, a ne čekati da svi plodovi na biljci istovremeno sazriju.
• Novi cvjetovi se ne smiju forsirati dodatnim dušikom - ako biljka ima previše ploda u razvoju, dio novih cvjetova će prirodno abortirati (osuti se) jer biljka sama regulira opterećenje. To je normalno i ne treba ga pokušavati "popraviti" povećanjem dušika, jer to samo tjera vegetativni rast na štetu postojećih plodova.
• Prorjeđivanje ploda se rijetko radi kod paprike (za razliku od rajčice), ali kod sorti s krupnim plodom, ako je zametaka previše na jednom čvoru, može se ukloniti jedan slabiji zametak da preostali dobiju više resursa.
• Prihrana kalijem i borom se ne smanjuje ni kada je biljka pod punim opterećenjem ploda, jer upravo ta dva elementa omogućavaju da se novi cvjetovi uspješno oplode i vežu u plod, umjesto da samo procvjetaju i otpadnu.
• Skidanje suvišnog lišća oko zrelih plodova (ne prekomjerno) poboljšava provjetravanje i osvjetljenje cvjetova, što direktno pomaže vezivanju novog ploda.

Najčešće greške u ovoj fazi

• Prekid ili smanjenje prihrane kalcijem čim se pojave prvi zreli plodovi - upravo suprotno je potrebno, jer potrošnja kalcija raste s brojem plodova u razvoju.
• Naglo povećanje dušika da bi se "potakla" nova cvatnja - rezultat je bujan list, a manje i sporije vezivanje ploda.
• Nepravilno miješanje kalcijevog nitrata sa sulfatnim ili fosfatnim gnojivima u istom spremniku, što stvara talog i onemogućava usvajanje kalcija.
• Neredovno navodnjavanje (višak-pa-manjak) koje direktno uzrokuje pucanje ploda i vršnu trulež bez obzira na to koliko je kalcija dato.

Prihrana paprike u punom rodu nije samo "davanje više hrane" - to je usklađivanje kalija, kalcija, magnezija i bora s ritmom navodnjavanja, tako da biljka može istovremeno dozrijevati plodove i graditi nove. Redovna, umjerena i ravnomjerna fertigacija, uz pažljivo odvajanje kalcijevih od sulfatnih/fosfatnih gnojiva te blagam ali stalna vlažnost supstrata, daju najbolji rezultat - kontinuiranu berbu krupnih, zdravih plodova bez pauze u rađanju.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor