Nives Lovrić: Tla su povoljna za uzgoj buča, ali korovi i pandemija zakomplicirali su proizvodnju

U ukupnoj površini tikvenjača u Hrvatskoj, znatno dominira uzgoj uljne buče. Obitelj Grbić uzgojem spomenute kulture bavi se dugi niz godina, a ovogodišnji urod će, kako se za sada čini, biti prosječan.          

"Od sredine sedmog mjeseca, imamo problema s korovima. Herbicidi nisu dovoljno dugo držali tako da su tla poprilično zakorovljena, što je naravno utjecalo i na ishranu same buče. Nešto su nam ove godine malo bolji prinosi u hibridima nego u sorti Gleisdorf, koja je najzastupljenija u Hrvatskoj“, rekla je Nives Lovrić, direktorica Tvrtke Grbić d.o.o. i predsjednica Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske.

Inače, u godinama s kalendarski optimalnim vremenskim prilikama, početak rujna je i znak za početak berbe.  

"Imali smo godina kada je berba bila i 20. kolovoza, a nekada se zna dogoditi, ako je kišno vrijeme, da rok bude poslije početka rujna, ali ovisi o tome koliku površinu imamo. Sedam dana prije nego što se bere, ide zgrtač koji ju odvaja od stabljike. Nakon toga ide kombajn, koji ju kupi, bere, odvaja sjemenke od pulpe i onda dolazi kod nas u preradu. Moramo iskombinirati da ima svoj ciklus, da nam buča od pet do sedam sati nakon što se ubere dođe na pranje i sušenje“, pojašnjava Lovrić.   

Potreban adekvatan herbicid

Tvrtka Grbić, jedna je od najvećih proizvođača bučinog ulja u Slavoniji, a ove godine u najvećem udjelu imaju vlastitu površinu. 

"Imamo u kooperaciji svega nekih desetak hektara. Napravimo prije sjetve projekciju koliko će nam trebati sjemenki i na osnovu toga se određuje kolika površina će biti zasijana“, otkriva Nives.

Kako kaže, tla Požeško-slavonske županije su povoljna za uzgoj buča, ali imaju problem velike zakorovljenosti. "Problem je i što nemamo adekvatne herbicide, kojim bi mogli dovoljno dugo držati da buča ne bude u travi. Kod ekoloških proizvođača to je još veći problem, Nekada je bilo dovoljno kopati jednom, a sada ispada da bi trebalo i dva puta. Naravno, cijena suhe sjemenke ne može pokriti te troškove“, pojašnjava sugovornica.

Najveći izazov eko uzgoja buče - riješiti se korova

Naglašava kako ih je nakon vađenja iz buče, potrebno što prije oprati.

"Da se odvoji sva sluz i ovo sve što je unutar buče. Nakon toga se sjemenke suše. Imamo poseban način sušenja, gdje su nam pogonsko gorivo koštice šljiva, višanja, trešanja, oklasci kukuruza i uz tog termogena, na otvorenom zraku u valovima, ispod je perforiran lim te se upuhuje topli zrak“, opisuje.

Dodaje i kako je upuhivanje toplog zraka važno za miris sjemenke. "Do sada smo ih sušili u zatvorenom prostoru pa su imale miris po vlažnom. Nakon toga ide još jedna linija za čišćenje gdje se odvaja pljevica i ostaci koji su se našli nakon sušenja. Stavljamo ih potom u jumbo vreće i spremamo u skladište. Moramo imati sjemenke do sljedeće godine jer berba je u određenom terminu i uvijek je ulje svježe“.

Korona zakomplicirala plasman

Otkupna cijena kilograma vlažnih bučinih sjemenki kreće se oko sedam kuna.

"Mislim da je to neka realna cijena, a kolika će biti suhih sjemenki ovisi o tome kolika je proizvodnja. Ako bude nestašica, onda ćemo svi mi uljari imati velikih problema. I oni koji ga prave od uvoznih sjemenki također imaju problem. Te su sitnije i imaju manju uljnost, a to sve zakomplicira i finalnu cijenu ulja“, pojašnjava Nives.

A plasiranje finalnih proizvoda, zakomplicirala je i COVID-19 pandemija. 

"Na papiru je zapravo ovaj uzgoj vrlo isplativ, ali konkurencija u Hrvatskoj je dosta velika. Zbog koronavirusa zaustavljen nam je izvoz u Japan, Norvešku, Švedsku i druge države. Sigurno je isplativije imati finalni proizvod i tražiti svoje tržište i poziciju, nego proizvoditi kao poluproizvod ili nekakvu sirovinu. To je, pogotovo ako su lošije godine, strašno upitno koliko je isplativo“, zaključuje.

Više o temi možete pogledati u videu: