Najopasnije bolesti rajčice, paprike i krumpira, trenutno najzastupljenijeg povrća u svijetu, su svakako mikoze i viroze. Kako ih prepoznati i koje mjere zaštite primijeniti za suzbijanje?
Porodica Solanaceae odnosi se na nekoliko značajnih povrtlarskih vrsta koje se uzgajaju na velikim površinama u svijetu i jako su važne u ljudskoj prehrani, poput: rajčice, paprike, i krumpira.
S obzirom da se uzagjaju u većoj mjeri u cijelom svijetu, važno je obratiti pažnju na bolesti koje ih napadaju, kao i preventivne i direktne mjere zaštite koje treba primijeniti kako bi prevenirali bolest i omogućili biljci normalan razvoj i dobar prinos.
Najvažnije bolesti rajčice, paprike i krumpira čiji su uzročnici gljive:
Najvažnije bolesti rajčice, paprike i krumpira čiju su uzročnici virusi:
Uzročnik ove bolesti je gljiva Phytophtora infestans, a bolest napada sve organe, osim korijena. Micelij prezimljava u krtolama krumpira, a upravo zaraza na krumpiru predstavlja osnovni izvor inokuluma za rajčicu pa se tako bolest širi.
Mjere zaštite: plodored, biranje otpornih sorti, korištenje zdravih krtola za sadnju, zagrtanje krumpira, uništavanje biljnih ostataka, kao i kemijske mjere borbe.
Izaziva destruktivna oboljenja i štete 40 do 100%, a uzrokuje ju gljiva Phytophtora capsici. Pored paprike napada i biljke iz drugih porodica poput tikve, graška, karfiola. Simptomi variraju u ovisnosti od mjesta infekcije, fenofaze razvoja biljke i klimatskih uvjeta. Bolest se rijetko javlja na pojedinačnim biljkama, već u oazama, višegodišnjim nasadima, ostacima biljaka, u sjemenu, stajnjaku i vodi.
Mjere zaštite: upotreba zdravog sjemena, redovna dezinfekcija, kao i primjena fungicida.
Bolest se javlja svuda, a naročito u toplijim krajevima, a uzrokuje ju gljiva Alternaria solani. Pored rajčice, napada plavi patlidžan i papriku. Gljiva formira konidije koje se rasijavaju vjetrom i tako se bolest širi. Održava se u biljnim ostacima, mada se može prenijeti zaraženim sjemenom, krtolama i rasadom. Simptomi su karakteristične crne, velike pjege, naročito na plodovima.
Mjere zaštite: korištenje zdravog sjemena i sadnog materijala, plodored, uzgoj otpornih sorti, primjena fungicida.
Masovno se javlja na rajčici na čijem se lišću i stablu pojavljuju sitne, brojne pjege koje su u sredini sive, a po obodu mrke. Pjege se spajaju, pa se tako lišće uvija, suši i opada. Gljiva formira piknide koji prezimljavaju u biljnim ostacima, a bolest se prenosi sjemenom. Ovu bolest uzrokuje gljiva Septoria lycopersici. Zaraza se širi naročito pri vlažnom i kišovitom vremenu, pa dolazi do defolijacije i smanjenja prinosa.
Mjere zaštite: upotreba zdravog sjemena, dezinfekcija, plodored i kemijska zaštita.
Naročito je štetna za biljke koje se uzgajaju u monokulturi, a simptomi se ispoljavaju na zeljastim i drvenastim biljkama. Bolest se javlja na plavom patlidžanu, šljivi, dinji, ruži, maslini, a uzrokuje ju gljiva Verticilium albo-atrum.
Osnovni simptom ove bolesti je uvenulost koja se najviše ispoljava nakon cvjetanja. Lišće se uvija i suši bez promjene boje. Gljiva se održava u vidu mikrosklerocija i trajnom micelijom. Zaraza se ostvaruje preko ozljeda, ali i preko cjelovitog tkiva. Micelij se dalje širi provodnim žilama i formira kolonije.
U oboljelim žilama dolazi do pojave sluzastih materija, zatim se taloži melanin i provodne žile dobijaju boju. Bolest se širi vodom za zalijevanje, pomoću zaraženih biljnih dijelova, česticama zemljišta. Mjere zaštite: uklanjanje zaraženih biljaka, plodored, zdrav sadni materijal, dezinfekcija i primjena fungicida.
Ova bolest je karakteristična po tome što se javlja od najhladnijih pa sve do najtoplijih predjela na svijetu. Prenosi se preko zemljišta, sa drugih biljaka ili korovskom florom. Javlja se i na 0°C i pri vlažnosti zraka od 80%. Naročito je štetna i masovno se javlja u zaštićenom prostoru, a uzrokuje ju gljiva Botritis cinerea. Napada sve biljne dijelove i dolazi do njihove destrukcije i truljenja. Prvo se javlja siva prevlaka, koja potom prelazi u trulež.
Mjere zaštite: uklanjanje oboljelih biljaka, kontroliranje uvjeta u zaštićenom prostoru i primjena fungicida.
Ova vrsta virusa širi se ušima, a štetnost može biti i do 70%. Najčešće se javlja na krumpiru, koji je ujedno ovom virusu i glavni domaćin.Virus se održava u zaraženim krtolama. Simptomi virusa se razlikuju od simptoma koja izazivaju gljive po tome što virus napada biljku odozgo na dolje, a gljivična oboljenja se manifestiraju odozdo na gore.
Uzrokuje nešto manje štete od prethodnog i javlja se svuda gdje ima krumpira, mada napada i ostale vrste iz porodice Solanaceae, ali i biljke iz drugih porodica. Virus se prenosi mehanički, a simptomi variraju s obzirom da napada veliki broj biljaka. Održava se u zaraženim krtolama.
Jedan je od najraširenijih i najštetnijih virusa u svijetu. Napada više stotina biljaka i preko 30 porodica. Održava se i prenosi sjemenom, a karakterističan je po tome što ovaj virus ne prenose uši, kao što je to slučaj sa ostalim. Naročito se javlja na osjetljivim sortama biljaka kod kojih se vrši presađivanje i sukcesivna berba. Biljke iznikle iz zaraženog sjemena predstavljaju osnovni izvor zaraze.
Mjere zaštite: obavezna dezinfekcija, zdrav sadni materijal.
Tipičan simptom bolesti je brončana boja koja se prvo javlja na naličiju lista, na osnovi pa se potom širi po čitavom listu. Takođe, biljka dobija žbunast izgled, sa simptomima uvelosti vrha biljke.
Na plodovima nastaju mrke, žute ili bijele zone, ponekad u vidu koncentričnih krugova. Ovaj virus je najviše zastupljen u stakleničkoj proizvodnji rajčice.
Prenose ga tripsi, ali može se prenijeti i sjemenom i mehaničkim putem.
Sve spomenute bolesti porodice Solanaceae su podjednako važne i potrebno je obratiti posebnu pažnju pri uzgoju biljaka, jer vrlo lako se mogu stvoriti povoljni uvjeti za razvoj patogena.
Važno je zato da proizvođač dobro poznaje biljku koju uzgaja, njene zahtjeve, kao i sve bolesti koje ju mogu napasti. Potrebno je kontrolirati uvjete, kako u zaštićenom prostoru, tako i na otvorenom polju i da redovno obavlja sve preventivne mjere kako ne bi došlo do pojave neke od bolesti.
Ukoliko dođe do pojave patogena i nastanka bolesti, potrebno je primijeniti sve moguće direktne mjere borbe, kako bi najbrže suzbili bolest i omogućili dalji rast i razvoj biljke, jer na kraju, glavni cilj povrtlara je kvalitetan proizvod i visok prinos, a da bi se to postiglo potrebno je savjesno i odgovorno obavljati sve poslove koji se tiču pravilnog razvoja biljke.
Povezane biljne vrste
Sinonim: paradajz, poma, pomidora, kavoda/kavada | Engleski naziv: Tomato | Latinski naziv: Lycopersicum esculentum
Rajčica je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Dijeli se na srednje ranu i kasnu. Ima dobro razvijen vretenast korijen... Više [+]Tagovi
Autorica
