Kako čuvati povrće nakon branja?

Čuvanja povrća počinje u trenutku berbe, pa sve do trenutka korištenja, razgradnje ili propadanja. Za uspješan proces čuvanja povrća posebno je važna pravovremena berba. Vrijeme berbe ovisi o vrsti i sorti povrća, ali i od mogućnosti dozrijevanja, daljine tržišta odnosno dužine transporta. U nekim slučajevima se zbog nepravovremene berbe može izgubiti čak 30-50% ukupnog uroda. Gubici u kvantiteti i kvaliteti nastaju i u periodu između berbe i trenutka upotrebe. Do gubitka tijekom čuvanja svježeg povrća dolazi zbog:

• isparavanja; 
• disanja; 
• proizvodnje etilena; 
• fotosinteze;
• rasta i razvoja;
• transpiracije;
• fizioloških, fizičkih i patoloških povreda. 

Procesi metabolizma se nastavljaju i nakon branja

Najvažnija osobina ubranog svježeg povrća je da ono živi i da se u njemu nastavljaju procesi metabolizma, naglašava savjetodavka Olivera Sekulić. Uspješno smanjenje tih gubitaka podrazumijeva poznavanje bioloških osobina vrste i čimbenika vanjske sredine, koji dovode do oštećenja kao i primjenu tehnike čuvanja koja će usporiti starenje. U optimalnim uvjetima čuvanja pojedino se povrće može čuvati nekoliko tjedana, dok u običnim uvjetima ono opstaje samo nekoliko dana. 

Kako pripremiti češnjak za čuvanje tijekom zime?

Zbog razlika u osjetljivosti na čuvanje, ističe se potreba za odvajanjem povrćarskih vrsta na one koje su više podložne propadanju. Klasifikacije prema biljnim organima ili fazama razvoja nisu strogo određene. Primjerice, temperature čuvanja za slatki krumpir i ciklu su potpuno različite, iako su obje korjenaste vrste. Zato samo poznavanje prirode ubranog povrća omogućava da se pretpostavi njihovo ponašanje tijekom čuvanja.

Neophodno poznavanje mogućnosti čuvanja

Zbog ograničenih skladišnih kapaciteta proizvođači često čuvaju različito povrće zajedno. U slučaju združenog čuvanja treba znati da se može kombinirati samo ono povrće koje je kompatibilno, odnosno koje se slaže. Pošto se često zajedno čuvaju povrće i voće neophodno je poznavati i mogućnosti čuvanja takvih kombinacija.

Primjer moguće kombinacije je čuvanja kupusa, celera, mrkve ili crvenog luka zajedno s jabukama i kruškama, dok čuvanjem s krumpirom jabuke i kruške dobivaju neobičan okus. Miris jabuka redovno apsorbiraju jaja, mliječni proizvodni i meso. Crveni luk i krumpir moraju se čuvati odvojeno. 

Povrće osjetljivo na etilen čuvati odvojeno od drugog povrća

Mnoge vrste proizvode etilen koji može izazvati neželjene efekte pri združenom čuvanju. Nepoželjni efekti ogledaju se u odbacivanju listova, žutilu, ubrzanom starenju itd. Zbog toga povrće i voće koje je osjetljivo na etilen (mrkva, kupus, zelena salata, mahune, lubenica i krastavac) ne bi trebalo čuvati zajedno s povrćem i voćem koji proizvodi taj plin. Povrćarske vrste koje stvaraju etilen su rajčica i dinja, a od voćnih vrsta to su: jabuka, kruška, šljiva, breskva i nektarina. Etilen ubrzava zrenje mnogih vrsta, a njegov utjecaj na zrenje odvija se znatno sporije pri 0°C.