Biostimulatori, hortikultura i inovacije: Prof. dr. sc. Nada Parađiković otkrila nam je kako se gradi održiva biljna proizvodnja

"Odrasla sam u osječkoj Frankopanskoj ulici, u vrijeme kada su se oko grada prostirala polja sve do Tenje. Naš obiteljski vrt, ispunjen povrćem, cvijećem i ljekovitim biljem, bio je svojevrsna preteča današnje permakulture. Tu bi zapravo bili korijeni moje ljubavi prema prirodi, biljkama i znanosti“, započinje priču prof. dr. sc. Nada Parađiković.

Istaknuta hrvatska stručnjakinja u području hortikulture i zaštićenih prostora, čija je karijera obilježena inovacijama, znanstvenim radom i strašću prema biljkama. Redovita je profesorica u trajnom zvanju u mirovini Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku (FAZOS). Svoj znanstveni rad posvetila je ishrani i zaštiti bilja, fitofarmaciji, povrćarstvu i tehnologijama uzgoja u zaštićenim prostorima.

"Rođena sam 1952. u Osijeku. Kemija me privukla još u osnovnoj školi i ta me ljubav pratila kroz školovanje. Zato sam upisala Srednju kemijsko-tehničku školu 'Ruđer Bošković', gdje sam 1971. završila kemijski smjer. Iako je tada industrija nudila sigurno zaposlenje već tijekom školovanja, uz podršku oca koji je poticao moje intelektualne ambicije, odlučila sam nastaviti obrazovanje“, dodaje.

Dva desetljeća u Magadenovcu

Upisala je tadašnji ratarski smjer jer hortikultura još nije postojala kao zasebno područje studiranja, vodeći se mišlju da će joj temeljno poznavanje biljke omogućiti rad u različitim područjima i okruženjima. Nakon završetka studija nastavila je stručno usavršavanje kroz poslijediplomski studij Zaštite bilja na tadašnjem Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, gdje je kasnije obranila i doktorsku disertaciju.

Tijekom druge godine studija udala se za supruga čija je obitelj bila iz Slavonskog Šamca. Nakon kratkog rada u ratarstvu na šećernoj repi u Jasinju, oboje su se zaposlili u staklenicima u Magadenovcu, koji su tada bili u izgradnji. Već tada magistrirala je zaštitu bilja jer je smatrala da agronom mora dobro razumjeti i tu granu struke.

Doktorski rad pod naslovom "Botrytis cinerea Pers: Fr. parazit povrća" u staklenicima obranila je 1993. godine iz područja biotehničkih znanosti, znanstveno polje agronomija, čime je postala prva doktorica znanosti u Hrvatskoj poslije Domovinskog rata. Istraživanje je provela na rajčici, krastavcu i salati, a pokazalo se da neki pripravci nisu prikladni za salatu u ljetnim uvjetima zbog više razine ostataka aktivne tvari.

Od 1982. do 2001. radila je u Staklenicima u Magadenovcu i kao rukovoditeljica, glavna tehnologinja i savjetnica u proizvodnji povrća i cvijeća. Tijekom gotovo dva desetljeća rada prošla je brojne edukacije u zemlji i inozemstvu te savladala vrlo zahtjevne 22 tehnologije proizvodnje povrća i tehnologija uzgoja rezanog cvijeća, čime je postala jedna od najiskusnijih hrvatskih stručnjakinja za zaštićene prostore.

"Sigurna sam da sam danas u Hrvatskoj najdugovječnija osoba koja je još uvijek povezana sa zaštićenim prostorima. Ako znaš proizvesti rajčicu, postići kvalitetu i kvantitetu, ali ne znaš riješiti plasman, onda nastaje problem. Mi koji proizvodimo gledamo cijenu koštanja, a ona je rasla, posebno zbog troškova energije. U to vrijeme koristio se kaptažni plin, koji je bio jeftin, i upravo su na temelju te energije staklenici i nastali“, napominje.

U Magadenovcu se proizvodilo 25.000 ruža dnevno, a staklenici su s 5,5 hektara proizvodnje opskrbljivali tržišta bivše države. Uvedena je potpuna kompjuterizacija proizvodnje i hidroponski način uzgoja u periodu od 1995. do 2000. godine.

Unatoč izazovima i razdoblju Domovinskog rata, proizvodnja je opstala. Nakon privatizacije došlo je do promjena, ali novi vlasnik prepoznao je vrijednost postojećeg znanja i tehnologije te omogućio daljnje usavršavanje kroz stručna putovanja i edukacije u Ekvadoru, Kini, Južnoj Africi i Europi.

"Posebno iskustvo bilo je u Ekvadoru, gdje su primijenili tehnologiju polijeganja ruža. Umjesto klasičnog rezanja, izboji su se povijali kako bi se dobilo više novih grana, a tehnologija je primijenjena i u Magadenovcu u posudama s kokosom i perlitom. Kroz devet godina učila sam tehnologije u Nizozemskoj, Kanadi, Njemačkoj, Austriji i Italiji gdje su staklenici dosegnuli vrhunac proizvodnje. Nakon rasta troškova energije i dolaska recesije, proizvodnja se preusmjerila na povrće jer je bilo isplativije, a potrebne tehnologije već su bile razvijene“, pojašnjava.

Znanstveni i akademski rad

Na FAZOS prelazi 2001. godine, gdje nastavlja znanstveni i nastavni rad te sudjeluje u razvoju hortikulture kao zasebnog područja obrazovanja. Bila je među ključnim osobama u uvođenju studija hortikulture, sudjelujući u ustroju preddiplomskog studija "Hortikultura" i diplomskog studija "Povrćarstvo i cvjećarstvo", čime je pridonijela razvoju ove struke u Hrvatskoj.

"U znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice u trajnom zvanju izabrana sam 2014., a u mirovinu sam otišla 2017. Tijekom akademske karijere predavala sam brojne kolegije iz područja povrćarstva, cvjećarstva, ljekovitog bilja i tehnologija proizvodnje u hortikulturi te obrazovala generacije studenata. Bila sam mentorica 4 doktorske disertacije i komentorica 3 doktorske disertacije, a kolegice i kolege danas djeluju u znanosti i obrazovanju“, s ponosom nam priča.

Od vrtne gredice do profesionalnog uzgoja: Sveobuhvatni vodič kroz suvremeno povrćarstvo

Njezin znanstveni rad posebno je obilježilo istraživanje biostimulatora, ishrane bilja i kvalitete biljnih proizvoda povrće, cvijeće i ljekovito bilje. Dugogodišnja istraživanja primjene biostimulatora u hortikulturi svrstavaju je među pionire njihova uvođenja u hrvatsku biljnu proizvodnju.

Na Fakultetu je osnovala prvi laboratorij za kulturu tkiva namijenjen proizvodnji mladih sadnica te sudjelovala u očuvanju autohtonih biljnih sorti. Posebno ističe doprinos zajedno sa suradnicima povratku slavonskog ozimog češnjaka na sortnu listu Republike Hrvatske kao autohtone čuvane sorte. Istraživanja su pokazala njegovu bogatstvo polifenolima i alinom, a ispitivani su i njegovi potencijalni učinci na zdravlje, no daljnja istraživanja ograničila su nedostatna financijska sredstva.

"Posebno mjesto u mom radu zauzima očuvanje biljnih genetskih resursa. Bila sam koordinatorica radne grupe za povrće u međunarodnom projektu SEEDNet - Jugoistočna europska razvojna mreža biljnih genetskih resursa, koji se provodio od 2006. do 2020. uz potporu Švedske razvojne agencije i Ministarstva poljoprivrede", napominje.

Među projektima koje je vodila ističe i "Proizvodnja autohtonog češnjaka u cilju samodostatnosti i povećanja izvoza” (2012. – 2014.), usmjeren na očuvanje domaćih biljnih resursa i razvoj održive proizvodnje. Sudjelovala je i u brojnim domaćim i međunarodnim projektima iz područja kvalitete hrane, zaštite okoliša, održive poljoprivrede i novih tehnologija uzgoja.

Od 2017. godine redovita je članica Akademije poljoprivrednih znanosti.

Profesorica Parađiković iza sebe ima opsežan znanstveni opus. Registrirano joj je ukupno 278 radova, uključujući znanstvene i stručne radove, knjige, priručnike i priloge sa znanstvenih skupova. Dio radova objavljen je u međunarodno priznatim bazama poput Web of Science i Current Contents, a njezin istraživački rad posebno je vezan uz povrćarstvo, cvjećarstvo, fiziologiju biljaka, biostimulatore i kvalitetu biljnih proizvoda.

"Tijekom karijere održala sam više od 92 priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, sudjelujući na kongresima, simpozijima i stručnim radionicama u Hrvatskoj i svijetu. Kao autorica, koautorica i urednica objavila sam 14 knjiga, sveučilišnih udžbenika i stručnih priručnika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku“, kaže.

Njezine publikacije danas predstavljaju vrijedan izvor znanja studentima agronomije, stručnjacima u proizvodnji i svima koji se bave hortikulturom.

Tehnološke inovacije u Hrvatskoj

Tijekom rada u Magadenovcu uvela je brojne tehnologije koje su tada predstavljale novost u hrvatskoj proizvodnji. Među prvima je uvela hidroponski uzgoj, najprije na gerberima, a kasnije i na rajčici, čime je omogućila precizniju kontrolu uvjeta uzgoja i kvalitetniju proizvodnju.

Posebnu pažnju posvetila je primjeni biostimulatora, čije je uvođenje među prvima zagovarala u Hrvatskoj. Isticala je da oni nisu gnojiva, već organski preparati koji biljkama pomažu u prevladavanju fiziološkog stresa uzrokovanog sušom, visokim temperaturama i drugim nepovoljnim uvjetima.

"Problem je nastao jer su se simptomi poput nedostatka kalcija ili paleži rajčice i paprike često pogrešno smatrali bolestima. To zapravo nije bolest, nego fiziološki stres uzrokovan slabim transportom kalcija u biljci. Postoji i ravnoteža između dušika, magnezija i kalija koju treba razumjeti“, ističe.

Naglašava kako se danas često poseže za gotovim rješenjima bez dovoljno razumijevanja fiziologije biljke, a tehnologija i umjetna inteligencija mogu pritom jednako brzo širiti korisne, ali i pogrešne informacije. Smatra da proizvođači moraju razumjeti kako biljka funkcionira jer bez tog znanja ni primjena preparata ne može dati očekivane rezultate.

"Biostimulatori nisu gnojiva, nego organski preparati koji pomažu biljci da lakše prebrodi stresne uvjete poput suše, visokih i niskih temperatura ili nedostatka svjetla. Najvažnije je gledati biljku kroz korijen i rizosferu, jer dobro razvijen korijen omogućuje bolju prilagodbu, usvajanje hranjiva i rast. Biostimulatori pomažu stvaranju sitnih korjenčića, jačaju biljku, pomažu klorofilu i omogućuju joj da ostane zdrava u stresnim razdobljima“, objašnjava.

Razumijevanje biljke, tla i okoliša

S njima se prvi put susrela zahvaljujući kolegici mag. ing.agr. zaštite bilja Raziji Bilajac, koja je otvorila apoteku u Gradačcu BiH 2006. i u ponudi imala biostimulatore. Vrlo brzo se ustanovilo kako je to nevjerojatna pomoć u proizvodnji presadnica i u adaptaciji istih u ciklusu sadnje i daljnjeg rasta biljke. Posebnu važnost pridaje i razvoju korijena te razumijevanju odnosa biljke, tla i okoliša.

U zaštiti bilja također je zagovarala suvremene pristupe. Još 1988. godine primjenjivala je biološku zaštitu korisnim organizmima poput grabežljive grinje Phytoseiulus persimilis, a 2005. godine uvela je primjenu gljive Trichoderma harzianum, koja prirodnim putem pomaže u suzbijanju bolesti poput sive plijesni Botrytis cinerea i sl. Među prvima je 2007. uvela i kokosov supstrat (kokopit) kao ekološki prihvatljiviju alternativu kamenoj vuni koja se teško reciklira.

"Posebnu važnost pridajem zaštiti biljaka tijekom cvatnje jer temperature iznad 30 stupnjeva mogu oštetiti pelud i smanjiti oplodnju. Upravo zato važno je sačuvati što veći broj cvjetova, osobito u zaštićenim prostorima, gdje smo među prvima uveli oprašivanje bumbarima i sjenjenje staklenika", prisjeća se.

Smatra da će se proizvodnja morati sve više prilagođavati klimatskim promjenama te da će zaštićeni prostori u povrćarstvu, cvjećarstvu i ljekovitom bilju imati sve važniju ulogu.

"Srećom, velik broj proizvođača prihvatio je suvremene načine proizvodnje. To je skuplje, ali se isplati jer daje kvalitetniji i zdraviji proizvod. I dalje ostaje problem proizvodnje u tlu jer je ono nesiguran medij koji jako ovisi o vremenskim uvjetima“, ističe.

Povezana je s proizvođačima, malima i velikima, jer razumije koliko je teško opstati u uvjetima tržišne utakmice, plasmana i trgovine. Smatra da je domaća proizvodnja danas suočena s dodatnim pritiscima zbog povećanog uvoza i visokih cijena energenata, dok proizvodnja u kontinentalnim uvjetima zahtijeva velika ulaganja i stalnu prilagodbu.

Edukacija i filozofija rada

Nakon odlaska s FAZOS-a u mirovinu nastavila je prenositi znanje na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo Osijek (Studijski program: Diplomski studij sestrinstvo Katedra za javno zdravstvo, humanisticke i društvene znanosti u biomedicine; Predmet: Promocija zdravlja) s više tematskih cjelina.

Posebno ističe i povezanost hortikulture sa zdravljem i kvalitetom života. Od 2004. do 2024. godine održala je niz pozvanih predavanja o hortikulturi kao obliku neurorehabilitacije te o ulozi antioksidativnog statusa povrća u očuvanju zdravlja.

Bez kemije protiv maslinine muhe: Kako znanost spašava urod zna dr. sc. Elda Vitanović

Od 2020. do sada predaje na Pučkom otvoreno učilište Osijek u programu obrazovanja za zanimanje Cvjećar/Aranžer. Posebno je ponosna na polaznike koji su nakon drugih karijera, poput prava, ekonomije ili drugih zanimanja, pronašli zadovoljstvo i mir u radu s cvijećem.

"Već šestu godinu predajem na tečaju za cvjećare. Naučila sam tehnike aranžiranja u Magadenovcu od kolegica koje su to završile. Ovo je sada 12. generacija; devetero je otvorilo cvjećarnice, a 21 ima proizvodnju. Jedna je polaznica nedavno otvorila cvjećarnicu u Osijeku. Na edukacije za cvjećare dolaze ljudi koji žele promijeniti posao, poput pravnika, ekonomista, pa čak i kipara. Rad s biljkama opušta, umiruje misli i tijelo. Čim uzmete biljku u ruke, ne možete biti ljuti“, objašnjava.

Ulaganje u znanje i putovanje

Smatra da bi se poljoprivredom trebali baviti samo oni koji prema biljkama imaju istinski afinitet jer one traže trud, razumijevanje i strpljenje, ali čovjeku zauzvrat mnogo daju. Kritična je prema pretjeranom oslanjanju na internet i umjetnu inteligenciju bez temeljnog razumijevanja, posebno fiziologije bilja, jer smatra da iskustvo i stručnost ostaju nezamjenjivi.

"Ako nemaš afinitet prema biljkama, nemoj to raditi. Biljka je živo biće, ona ne može nikuda i traži puno truda, ali vas obilato nagradi ako ste strpljivi. Mlade generacije su u IT tehnologijama. Znam, život neće ići bez umjetne inteligencije, ali neće ni bez čovjeka i ljudskog oka koje zna struku“, pojašnjava Parađiković.

Za nju tehnologija može biti vrijedan alat, ali ne i zamjena za znanje, iskustvo i osjećaj koji se razvija dugogodišnjim radom s biljkama. Ipak treba biti oprezan. Svoj najveći uspjeh zato ne mjeri materijalnim postignućima, nego znanjem koje je prenijela, putovanjima koja su je oblikovala i ljudima koji su joj pomogli i kojima je pomogla.

"Savjetujem mladima da rade ono što ih čini sretnima. Ja nikad ne bih promijenila svoj posao. Bila bih sretna kada bi moj unuk Tin bio sedmi agronom u obitelji Parađiković. Nisam postala bogata u novcu, ali sam bogata znanjem. Bogatstvo nije markirana odjeća, nego nešto drugo. Cijeli život sam željela BMW 3, ali sam vozila Hyundai jer za jednu gumu BMW-a kupim 4 za svoj auto, pa sam radije ulagala u znanje i putovanja“, zaključuje uz osmjeh.