Bez kemije protiv maslinine muhe: Kako znanost spašava urod zna dr. sc. Elda Vitanović

Dr. sc. Elda Vitanović, znanstvena savjetnica na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša, rođena je 1976. godine u Splitu, gdje je započela svoj životni i profesionalni put u području znanosti o bilju i zaštiti mediteranskih kultura.

Školovanje je započela u osnovnoj školi "Ruđer Bošković“, tada jedinoj školi u Splitu s programom latinskog jezika od četvrtog razreda, što je već u ranoj dobi nagovijestilo njezinu sklonost prirodnim znanostima.

"Cijela moja obitelj se nadala da ću ići njihovim stopama. Naime, majka i djed bili su doktori, pa su mislili da ću ‘naslijediti posao’. No, upisala sam Kemijski školski centar, odsjek biologija, gdje sam stekla zvanje biološkog tehničara. Već tada se počeo buditi ozbiljan interes za znanost“, prisjeća se Vitanović.

Studiranje na Agronomskom

Preokret se dogodio u četvrtom razredu srednje škole kada je, tražeći studij koji bi spojio njezinu ljubav prema biologiji i istraživanju, naišla na brošuru Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

"Program me je toliko oduševio da sam se odmah zaljubila u multidisciplinarnost koju je nudio, posebno u smjerove vezane uz mediteranske kulture i vino“, prisjeća se Vitanović.

Diplomirala je 2000. godine na smjeru voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo kod profesorice Stanke Herjavec, a njezin je diplomski rad bio usmjeren na vinarstvo, područje u kojem je tada vidjela svoju budućnost.

"Sanjala sam o radu na Institutu, konkretno na Zavodu za vinarstvo, te sam čak dio analiza za diplomski rad provela u suradnji s Institutom za jadranske kulture“, nastavlja.

Nakon diplome vratila se u Split, gdje je, zbog nedostatka zaposlenja u struci, kratko radila kao medicinska sestra pomažući majci u ordinaciji, sve dok nakon šest mjeseci nije primila poziv s Instituta.

"Poziv je stigao u rujnu 2000. i označio početak mog stalnog zaposlenja, i to na Zavodu za zaštitu bilja, gdje započinjem rad pod mentorstvom dr. sc. Sonje Kačić i dr. sc. Mire Katalinića, uz kolegicu dr. sc. Katiju Žanić“, kazuje.

Od tog trenutka njezin se profesionalni fokus trajno premješta s vinarstva na zaštitu bilja. Kroz sustav starog programa prolazi sve akademske stupnjeve, magistrira 2006. godine, a doktorira 2010. godine. Slijedi i jasno strukturirano napredovanje: od višeg asistenta (2010.–2011.), preko znanstvenog suradnika (2011.–2019.) i višeg znanstvenog suradnika (2020.–2025.), pa sve do zvanja znanstvene savjetnice koje nosi od 2025. godine. Trenutno je i na poziciji pomoćnice ravnateljice Instituta.

"Od samih početaka moj je znanstveni rad usmjeren na problematiku integrirane zaštite mediteranskih kultura. Moje se istraživanje ponajprije temelji na pronalaženju najučinkovitijih i ujedno ekološki najprihvatljivijih metoda zaštite masline, koje čine temelj integrirane, odnosno održive poljoprivredne proizvodnje“, napominje.

Suzbijanje štetnika masline

Vitanović se bavi istraživanjem učinkovitosti biopesticida i biotehničkih sredstava u suzbijanju ključnih štetnika masline, poput maslinine muhe i maslinova moljca. Njezina istraživanja obuhvaćaju i identifikaciju te testiranje hlapljivih spojeva koji posreduju u odnosu između kukaca i biljke domaćina, s ciljem razvoja novih, ekološki prihvatljivih metoda zaštite.

U fokusu njezina rada jest pronalaženje rješenja koja nisu temeljena na konvencionalnim pesticidima, a istodobno su ekonomski održiva i učinkovita u suzbijanju gospodarski značajnih štetnika u maslinarstvu.

"Značajan je štetnik jer u maslinicima u kojima se ne suzbija i ne kontrolira može, osobito pri visokim populacijama tijekom godina s povoljnim uvjetima za razvoj, prouzročiti i potpune štete“, kaže Vitanović.

Štete nanosi isključivo na plodu masline: smanjuje i kakvoću i količinu uroda. Stoga je podjednako štetna i za masline namijenjene konzerviranju i za proizvodnju maslinova ulja, jer izravno utječe na njegovu kvalitetu. Upravo zbog toga ubraja se među najvažnije štetnike ovog voća.

"Od davnina se njezino suzbijanje uglavnom temeljilo isključivo na primjeni kemijskih sredstava. Međutim, takav pristup ima nepovoljne posljedice za okoliš“, dodaje.

Očuvanje biološke ravnoteže u krošnji te cjelokupnom agroekosustavu danas predstavlja jedan od ključnih izazova, ne samo u maslinarstvu nego i u drugim poljoprivrednim kulturama. Intenzivne agrotehničke mjere narušavaju taj sklad biocenoze, smanjuju bioraznolikost te ostavljaju ostatke u plodu, ulju i tlu.

"Upravo je takva intenzivna uporaba agrokemikalija, koja remeti prirodnu ravnotežu, bila poticaj mojem profesionalnom usmjerenju - pronalaženju alternativnih, ekološki prihvatljivih metoda zaštite s manjim negativnim utjecajem na okoliš. Dodatno, dugotrajna primjena pesticida dovela je i do pojave rezistentnosti kod štetnika“, napominje.

Maslinina muha

Ulaskom u Europsku uniju postupno se smanjuje uporaba pesticida, a broj odobrenih pripravaka sve je manji. Zbog toga se nameće potreba za razvojem i primjenom alternativnih rješenja koja mogu učinkovito zamijeniti konvencionalne metode zaštite.

"Odlazim na godinu dana u University of California, u Davis, u Kaliforniju, mali grad između Sacramenta i San Francisca. Ondje se priključujem Zavodu za entomologiju i nematologiju, pod mentorstvom dr. Franka Zaloma“, kaže.

Upravo tamo započinje njezino ozbiljnije bavljenje područjem kojim se i danas bavi. Tijekom te godine radila je na istraživačkom projektu usmjerenom na privlačenje maslinine muhe pomoću autohtonih kvasaca prisutnih na plodu masline.

"Kvasci, koje muha aktivno traži, bogati su vitaminima, sterolima i proteinima, ključnima za njezin razvoj. U sklopu istraživanja prvo smo izolirali kvasce s različitih dijelova - s plodova masline, iz ličinki maslinine muhe te iz probavnog sustava odraslih jedinki. Nakon toga uzgajali smo ih i pripremali otopine koje smo koristili u lovkama postavljenima u masliniku, kako bismo u terenskim uvjetima ispitali njihovu privlačnost“, pojašnjava.

Rezultati su pokazali da pojedini kvasci doista privlače maslininu muhu, što je otvorilo mogućnost razvoja novih mamaca. U sljedećoj fazi identificirani su hlapljivi spojevi prisutni u najprivlačnijim uzorcima te su, na temelju tih spojeva, razvijeni i dodatno testirani potencijalni atraktanti u laboratorijskim i terenskim uvjetima.

Hlapljivi spojevi

Suradnja s kolegama iz Sjedinjenih Država i njezinim mentorom nastavlja se neprekinuto do danas te se s vremenom dodatno proširuje na nove zajedničke istraživačke projekte, čime je osiguran kontinuitet dugogodišnje znanstvene suradnje.

Istraživanja su se pritom usmjerila na hlapljive spojeve, tvari koje potječu ne samo od kvasaca nego i od samog stabla masline kao biljke domaćina. Kako ističe, riječ je o pristupu koji otvara nove mogućnosti u razvoju atraktanata.

"Ovi su pristupi obećavajući jer se temelje na hlapljivim spojevima koji ne potječu samo od kvasaca, nego i od samog stabla masline, odnosno biljke domaćina“, ističe.

Poseban fokus bio je na identifikaciji optimalnih kombinacija tih spojeva koje bi mogle poslužiti kao temelj za razvoj učinkovitih atraktanata za maslininu muhu, ali i druge gospodarski važne štetnike u poljoprivredi.

"Otopine kvasaca su u početnoj fazi poslužili kao vrijedan model u istraživanju, no njihova primjena u praksi pokazala se ograničenom zbog nestabilnosti u terenskim uvjetima. Zbog toga su istraživanja postupno usmjerena na identifikaciju i karakterizaciju hlapljivih spojeva“, kaže.

Na temelju profila hlapljivih spojeva kvasaca izoliranih iz plodova masline te ličinki i odraslih oblika muhe identificirani su spojevi koji imaju ključnu ulogu u privlačenju maslinine muhe.

"U sljedećoj fazi planira se njihovo sustavno testiranje u laboratorijskim i terenskim uvjetima, s ciljem razvoja učinkovitog i primjenjivog atraktanta za održivu zaštitu masline“, napominje.

Nusproizvodi piva

Vitanović je i voditeljica znanstveno-istraživačkog projekta BeerBy-4-OliveFly, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost, koji traje četiri godine i ima proračun od oko 200.000 eura. U njegovom su fokusu nusproizvodi u proizvodnji piva, a koji također služe razvoju novog pristupa praćenju i suzbijanju maslinine muhe primjenom hlapljivih spojeva.

"U istraživanju koristimo otpadni pivski kvasci iz hrvatskih pivovara, koji se u laboratoriju podvrgavaju procesu modifikacije u trajanju od četiri do pet dana. Dobiveni produkt zatim se skladišti i testira u laboratorijskim i terenskim uvjetima, u različitim koncentracijama, kako bi se procijenila njegova učinkovitost u privlačenju maslinine muhe u maslinicima“, objašnjava Vitanović.

Uz terenska ispitivanja provode se i laboratorijski pokusi na uzgojenim populacijama maslinine muhe, uključujući testiranja u komorama metodom višestrukog izbora. U sklopu projekta nabavljen je i uređaj GC-EAD, prvi takve vrste u Hrvatskoj, koji omogućuje povezivanje električnih signala antena kukaca s njihovom reakcijom na pojedine hlapljive spojeve.

Maslinina muha je već zabilježena - lovite ih tijekom cijele vegetacijske godine

Tijekom provedbe projekta ostvarena je i međunarodna suradnja, s profesorom Waltera Lealom, jednog od vodećih svjetskih stručnjaka u području kemijske ekologije ponašanja kukaca, kao i nastavak suradnje s mentorom dr. Frankom Zalom.

"Nakon što su identificirani ključni hlapljivi spojevi koji bi mogli biti odgovorni za privlačenje maslinine muhe, u sljedećoj fazi projekta planiramo njihovo sustavno testiranje u laboratorijskim i terenskim uvjetima. Krajnji cilj istraživanja je razvoj učinkovitog atraktanta koji bi se mogao primijeniti kao održivo i praktično rješenje u zaštiti masline“, ističe.

Suradnja s poljoprivrednicima

Što se tiče komunikacije znanosti i poljoprivrednika, smatra da je ona iznimno važna. Znanstvenici, ističe, imaju odgovornost svoja saznanja prenositi široj javnosti, osobito onima koji ih mogu neposredno primijeniti u praksi, poput poljoprivrednika.

"Smatram da je iznimno važno da se rezultati našega rada jasno i otvoreno predstavljaju javnosti. Znanost, ako ostaje zatvorena u uskim krugovima i ne dijeli se s drugima, gubi svoj puni smisao i vrijednost“, ističe.

Posebno naglašava rad s mladim istraživačima. Do sada je mentorirala pet doktoranada - neki su već stekli doktorat, dok su drugi još uvijek u procesu izrade disertacije.

"Tijekom karijere bila sam uključena i u nastavu na Sveučilištu u Splitu, na prijediplomskom studiju Mediteranske poljoprivrede, gdje sam imala izravan kontakt sa studentima. Danas više nisam angažirana u nastavi, no i dalje sudjelujem u obrazovanju kroz mentorstva i stručnu praksu“, napominje.

Već 25 godine aktivna je u Hrvatskom društvu biljne zaštite, gdje 16 godina sudjeluje u radu Upravnog odbora i organizaciji seminara u Opatiji. Za svoj izniman doprinos struci 2026. godine primila je zlatnu plaketu te povelju uz zlatnu plaketu tog društva.

"Ta mi je nagrada posebno prirasla srcu jer sam se kroz život morala u potpunosti usmjeriti u nešto drugo u odnosu na ono što sam diplomirala“, iskreno priznaje Vitanović.

Ljubav prema prirodi

Njezin profesionalni put nije bio posve linearan - nakon studija vinarstva usmjerila se prema zaštiti bilja, što je zahtijevalo dodatnu specijalizaciju i kontinuirano usavršavanje. Upravo to iskustvo pokazuje koliko su znanost i struka dinamične te koliko prostora ostavljaju za razvoj i promjene tijekom karijere.

"Kada bih trebala savjetovati mladu osobu koja se dvoumi oko odabira studija, rekla bih da se prije svega osloni na vlastite sklonosti. Ako je netko usmjeren prema prirodnim znanostima, ima istraživački duh, znatiželju i maštu te ga privlači priroda, tada je ovo područje izvrstan izbor. Studij je izrazito multidisciplinaran. Obuhvaća hortikulturu, voćarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, zaštitu bilja te mnoga druga područja, pa nudi širok spektar mogućnosti“, ističe.

Posebno naglašava zaštitu bilja kao iznimno zanimljivo područje. Riječ je o spoju agronomije, biologije, kemije, ekologije i praktične primjene, što ovo područje čini izrazito dinamičnim i poticajnim.

"Naravno, takav poziv traži određenu sklonost - ljubav prema prirodi i interes za njezine procese teško se mogu nadomjestiti. I sama sam još od djetinjstva bila vezana uz prirodu, provodila vrijeme na otvorenom i razvijala znatiželju prema živom svijetu“, zaključuje.