Veliki investitori zakupljuju zemljište u siromašnim državama

Milijuni hektara zemlje u Africi, Aziji i Latinskoj Americi godišnje prelaze u ruke velikih investitora iz inozemstva, a to najviše pogađa lokalne poljoprivrednike i stanovnike sela. Proteklih godina 32,9 milijuna hektara zemlje u državama u razvoju i državama ubrzanog razvoja, dano je u zakup inozemnim investitorima ili je prodano. Već od prije nekoliko godina, fenomen poznat pod imenom "land grabbing", dostigao je nerazmjerne dimenzije. Kada su 2008. cijene živežnih namirnica na svjetskom tržištu trostruko porasle, porastao je i interes za jeftinu zemlju na kojoj se može razvijati poljoprivreda.

Među zainteresiranim državama su i one s nedovoljno vlastitih namirnica, kao što su Saudijska Arabija ili Indija, i koje na agrarnim površinama u inozemstvu žele uzgajati poljoprivredne proizvode za vlastito stanovništvo. I veliki koncerni živežnih namirnica zakupljuju ili kupuju tisuće hektara velikih površina i proizvode u industrijskom stilu - na primjer krumpir, soju ili biljke za gorivo. Tu su i financijski investitori koji jeftinu zemlju vide kao mogućnost za zaradu putem špekulacija s rastućim cijenama.

Otimanje zemlje je prisutno skoro u svim područjima svijeta, ali prije svega u Latinskoj Americi, Aziji i subsaharskoj Africi. Krađa zemlje se često odvija na granici ilegalnog, a u mnogim afričkim državama, sva zemlja je u državnom vlasništvu. Vlade u zakupu i prodaji agrarnih površina vide mogućnost za punjenje državnih blagajni. Zemlja koja se „iznajmljuje“ ili prodaje se najčešće nalazi u vrlo plodnim predjelima, s dobrom pristupačnošću izvorima vode. Pojedine vlade govore o "zemlji koja se ne koristi", iako mnogi mali poljoprivrednici već stotinama godina, baš nju koriste za uzgoj i stoku. Posljedice za stanovništvo su najčešće duboke, a stotine tisuća malih poljoprivrednika je tako već izgubilo svoju egzistencijalnu osnovu. Pa ipak, Svjetska banka i Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) ističu šanse na osnovu investiranja u zemlju, jer investitori donose tehnologije i stručno znanje u ciljne države.

Smjernice UN-a, usvojene u svibnju 2012. godine, predviđaju da bi se položaj malih poljoprivrednika i lokalnog stanovništva ipak mogao poboljšati i ojačati.

Foto: pehub.com