Uvoz povrća i voća zbog loše poljoprivredne politike

Hrvatska je prošle godine uvezla voća i povrća u vrijednosti od čak dvije milijarde kuna, a nasuprot tome, iz proračuna smo u poljoprivredu “upucali” 3,5 milijardi kuna poticaja. Čak 70 posto poticaja ide na proizvodnju pšenice, kukuruza, stoke, milijeka, a s druge strane imamo velike manjkove u proizvodnji mrkve, kruške, smokve, graha, češnjaka.

Za svoje potrebe proizvedemo samo deset posto češnjaka i samo oko polovice potrebnih količina graha. Slično je i s drugim povrćem i voćem, a iako se resorno ministarstvo često opravdava činjenicom da se voće i povrće uvozi cijelu godinu, a da dosta uvoza odlazi na ono što kod nas ne uspijeva, porazni su podaci o količinama koje se proizvode. Za mjesec do dva dana proizvođači pšenice istaknut će nove zahtjeve za visokom otkupnom cijenom, što će otvoriti medijski prostor za politička potkusurivanja i podmetanja, a s druge strane europsko tržište traži sve više voća i povrća. Hrvatska to ne uspijeva prepoznati, kažu stručnjaci. Na žalost, od svega što se u Hrvatskoj može proizvoditi, izvozimo samo mandarinu. Ona je pokazala kako možemo biti konkuretni. Ogromne količine odlaze na europsko tržište, a neretvanska mandarina pronašla je svoje mjesto i u vodećim britanskim trgovačkim lancima. Izvozimo i nešto jabuke, no sve su to male količine, kaže Frane Ivković, poznati hrvatski voćarski stručnjak. Ivković dodaje kako je naša sramota što nismo više investirali u voćarstvo i proizvodnju povrća, a da se ipak može dosta proizvoditi i izvoziti, potvrđuje susjedna Srbija koja je postala jedan od vodećih izvoznika u Europsku Uniju. I ostvaruje veliki suficit u izvozu. Dok je Srbija jedan od najvećih proizvođača maline u svijetu, kod nas te proizvodnje gotovo i nema. Stručnjaci kažu da se godinama vodila pogrešna poljoprivredna politika.

Da bismo bili dostatni i konkuretni, treba izvršiti rajonizaciju proizvodnje, kaže jedan stručnjak. To znači da se odredi gdje ćemo i što proizvoditi, treba napraviti bilance koliko nam čega treba i što možemo izvoziti, a bitno je i educirati ljude, jer sami, stihijski, na tržištu ne mogu postići ništa. Primjerice, podaci pokazuju kako je posljednjih godina podignuto dosta nasada trešanja, ali je problem u tome što su oni širom Hrvatske, pa se već sada može procijeniti da će biti problema u otkupu i plasmanu. Pojedine proizvodnje treba locirati na jednom području, potaknuti udruživanje u zadruge i pokrenuti educiranje kako proizvoditi, kaže Frane Ivković. On smatra kako još nije kasno da se potakne proizvodnja, no potrebno je osmisliti dobre programe. - Više od deset godina ponavljamo da je potrebno donijeti strategiju razvoja voćarstva, a ono što smo vidjeli kao potencijal za proizvodnju donijelo bi velik izvoz, samo od voćarastva moglo bi živjeti mnogo više ljudi nego od proizvodnje pšenice - dodao je Frane Ivković.

U nastavku teksta pogledaje infografiku u pdf formatu.

Autor: M. Kuskunović

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor