Sve miriše na traženje novog tržišta za austrijske sjemenarske kuće

Dunav soja. Danube soya. Već u pozivu se vidjelo da nešto nerazumljivo pliva Dunavom a vezano je uz soju. Hrvatska se ne može pohvaliti nekakvom velikom proizvodnjom, ali ustalila se na nekih 50-tak tisuća hektara pod tom uljaricom, ali uglavnom za potrebe stočne hrane. Ne baš i za ljudsku prehranu. No, ono što je najvažnije to je neki solidan prinos od 3,5 tone po hektaru, a 95 posto se odnosi na kreacije hrvatskih instituta. Imamo nekih 30 sorata na našim tlima. A čak 22 su hrvatske. One proizvedene našim znanjem na osječkom i zagrebačkom institutu. Nešto malo je tu i RWA soje. Gdje nas tu vidi ta, za sada još uvijek imaginarna organizacija Danube Soya? Što je to? Tek neku naznaku toga smo vidjeli na nedavnom sastanku u osječkoj gospodarskoj komori. HGK, županijska komora Osijek okupila je predstavnike sjemenskih kuća, one koji organiziraju proizvodnju i veće poljoprivrednike, te predstavnike čepinske uljare. Dvije djevojke, jedna iz sjedišta te udruge u Beču i jedna iz Austrijskog veleposlanstva su dale jasno do znanja. Danube soya ima namjeru organizirati proizvodnju na čak1,8 milijuna hektara u ovom dijelu Europe. Od Poljske i Ukrajine do Austrije, Mađarske, nas i južnije. Gdje tu nas vide. Teško da možemo tu imati nešto više od 100 tisuća hektara. Naše sjemenske kuće to mogu pokriti, a i naši poljoprivrednici to mogu proizvesti. Sojara u Zadru i naše uljare to bez problema mogu preraditi. Pa samo kapacitet pogona u Zadru je dovoljan i za deset puta više. No, ni od Ursule Bittner, iz Danube soya i Ane Petrić, iz Austrijskog veleposlanstva, odnosno iz njihovih izlaganja nismo mogli razumjeti što nam nude. Shvatili smo da svako treba platiti članarinu od 500 do nekoliko tisuća eura da bi se učlanio u tu organizaciju. Pa će oni pokušati i nas u taj projekt ubaciti. No, jasno je da će oni dati sve od sebe da u to gurnu sjemenarske kuće iz svoga okruženja. Samo da naši ne plate članarinu, a onda im uvale strane sorte na naše pozicije. Nisam siguran da će osječkom institutu i onom u Zagrebu omogućiti da ulete previše na tih 1,8 milijuna hektara. A ono što je sigurno, a u svom izlaganju je potvrdio i gospodin Ćorić iz Hrvatskih sjemena, naše sorte su odlične. Naše hrvatske kreacije soje su odlično prilagođene našim uvjetima, hrvatski ratari nemaju brige i nisu im potrebne strane kuće.

No, ostaje da se vidi što će od svega toga biti. Zasigurno da nakon slušanja ove dvije mlade djevojke ne možemo reći da će se išta pokrenuti, ni kada, a ni što to nama donosi. Zabrinjava i podatak da po tko zna koji puta na ovakvim sastancima budu prisutni predstavnici Ministarstva. No, što god ih se pitalo nisu znale ništa reći. Potegli su put od Zagreba do Osijeka, slušali kao i mi i samo slijegali ramenima.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, dipl.ing.agr.