Suša je samo otponac

Suša nemilice hara, a najavljena je ista prognoza i dalje. I ministar Jakovina se osušio i preplanuo, najavljuje saopćenje (to je novo staro novinarstvo u Hrvatskoj) o dogovoru s poljoprivrednom komorom. Nema love kaže, ali bit će vatrogastvo u tri koraka: dugovi za poticaje isplatit će se odmah, potpore za slijedeću godinu bit će iste kao i ove i redovito će se isplaćivati od siječnja, a zakupcima zemlje oslobođenje plaćanja "ući će u Vladinu proceduru". Možda se i PDV na hranu promijeni, ali eto onda onog poznatog: iz šupljega u prazno.

I premijer šalje razglednicu: kriza je i trajat će, ali mi očekujemo dogodine rast. Političari stalno u nešto vjeruju, pa ostavljaju dojam da ne znaju što poljoprivrednoj proizvodnji treba. Tako je agrar umjesto kirurgije ili bar dijalize još jednom dobio flaster. Naravno, nije poljoprivredu uništila aktualna vlast, još u komunizmu su nas uvjeravali da mi nismo poljoprivrednici, nego industrijska zemlja. U slobodnoj Hrvatskoj smo se odredili kao turistička i poljoprivredna zemlja, pa je logično pitanje radi li najviša vlast, od Sabora pa dalje iskreno u tome smjeru, a jesu li ministri poljoprivrede dovoljno tvrdi u obrani resora, pa primjerice i otpuštanjem balasta iz vlastitih redova. Ili će vječno gutati stranačke i vladine knedle i u saopćenjima mucati.

Sada i ulazak u Europu čini svoje, pa se zaštita vlastitih komparativnih prednosti (originalnost, izvornost i sl.) krsti nacionalizmom, fobijama itd. Zdrav razum će prihvatiti svaki savjet iz uljuđene Europe, ali se i pitati zašto pomoć ne dolazi u obliku znanja i proizvodnje, a ne gotove robe na naše tržište pod izlikom tržišne utakmice. Zna se, vrhnje se bere u suradnji s uvoznicima gdje opet državna birokracija ne radi svoje.

Suša i njezine posljedice samo je okidač za razvoj odnosa između poljodjelaca i izvršne vlasti u slijedećem razdoblju. Što bi trebalo značiti: razumijemo problem, ali novaca nema; radimo na traženju rješenja; kriza će potrajati još koju godinu, ulažemo napore da iznađemo rješenja i sl. Neki su ministri ispravnost domaćeg povrća demonstrirali jedući krastavce pred kamerama, umjesto da postroje skupe državne inspekcije i podastru rezultate njihovih uvida.

Tako su ministri poljoprivrede u nas zapravo taoci i o općoj gospodarskoj krizi odgovaraju javnosti, umjesto da modeliraju ponašanje i vlasti (strategija) i poljoprivrednih proizvođača (tko vara sa zemljom, poticajima i sl.). Tu su i stranačke i vladine križaljke, pa od agrarne politike ostaje samo politika. A narod vjeruje da saborski zastupnici valjda znaju da se, slobodno govoreći, termoelektrana ili pelješki most mogu izgraditi za godinu dana, ali primjerice količina voća, goveda ili svinja ne može popraviti u ciklusu manjem od nekoliko godina.

Time se godinama bavi skupina slobodnih agronoma Živo selo. "Katastrofičari" od odbijanja jednoga ministra da s njima sudjeluje u poljoprivrednoj tv emisiji, do danas, doživjeli su samo to, da ih mediji više ne ignoriraju, jer su se njihove prognoze na žalost ostvarile.

Možemo se pohvaliti da smo na proljetnoj odlično pripremljenoj presici u Zagrebu bili jedini novinari. Inače Živo selo u osnovi se zalaže za spas svakoga grla stoke (što u praksi i radi) i održanje i malih, a ne samo velikih poljoprivrednih gospodarstava. Ti se dokumenti mogu vidjeti detaljno i na našim stranicama.

Umjesto naklapanja rješenja koje svi znamo: da država treba biti u službi agrara, a poljoprivrednici marljivi, pošteni i misleći ljudi evo samo jedne od znanih nam pričica, kako je poljoprivredu razvijao sada nam blizi razvijeni svijet.

Došao tako ambiciozni agronom šezdesetih godina iz bivše države u Europu odabrati i uvesti ovnove za poboljšanje mliječnosti ovaca u Hercegovini. Za razliku od državnih aparatčika u sivim odijelima iz tadašnjih istočnih zemalja, obukao je radno odijelo i čizme te grla temeljito pregledao "od jajnika do krajnika", a odabir je impresionirao domaćine, ali su "zakaparili" i čovjeka. Nakon godina nagovaranja i završio je u svjetskim organizacijama UN za razvoj sitnog stočarstva......... Sigurni smo da i danas imamo dosta takvih ljudi, pa u čemu je onda problem?

Autor: Rajko Polić