Sukob lovaca i poljoprivrednika razljutio čitatelje: "Naše njive su za divljač kao švedski stol"

Sukob lovaca i poljoprivrednika zbog šteta od divljači izazvao je brojne reakcije čitatelja Agrokluba na portalu i Facebooku. Dok jedni smatraju da se poljoprivrednici previše žale, drugi upozoravaju na uništene usjeve, visoke troškove ograđivanja parcela i sustav u kojemu, kako kažu, oni koji proizvode hranu snose troškove tuđe odgovornosti. Kao moguća rješenja spominju se određivanje prihvatljivog broja divljači u lovištima, odgovornije upravljanje njezinom populacijom, prihrana u šumama i zajedničko ograđivanje većih poljoprivrednih površina.

U raspravi se čuju i različita mišljenja o ulozi samih poljoprivrednika u zaštiti usjeva, no velik dio komentatora traži jasnije obveze lovačkih društava i pravedniju raspodjelu odgovornosti za štete.

Sukob lovaca i poljoprivrednika: Kako je nečiji hobi postao važniji od proizvodnje hrane?

Damir upozorava da je ograđivanje skupo, a zaštita nije zajamčena. Za ograđivanje ribnjaka zbog vidri potrošio je 5.700 kuna, no životinje su poslije probile žicu. "I što smo napravili, ništa, što smo naučili, kako se šiva probijena žica", napisao je. Smatra da bi ograđivanje svih poljoprivrednih parcela predstavljalo golem financijski teret, usporediv s kupnjom novog traktora, a samo zaštita njegova zemljišta i šume na 13 hektara bila bi preskupa.

Divljač nije vlasništvo lovaca, nego RH

Đuro smatra da je glavni problem prevelik broj divljači, osobito divljih svinja, ali i jelena u brdskoj Slavoniji. Kao rješenje predlaže određivanje broja životinja u svakom lovištu i odstrel viška, a za veće površine zajedničko ograđivanje o trošku države. "Ministar pravilnikom neka propiše da se odredi minimum - bonitet svinja i jelena u svakom lovištu“, poručuje, upozoravajući da se sitne, razdvojene parcele ne mogu pojedinačno ograditi.

"Nemoguće je ograditi 34 parcele, osobito zbog troškova i svakodnevnog održavanja", upozorava Mali poljoprivrednik jer mu se električni pastir pokazao neučinkovitim, a nepravednim smatra da lovci gospodare divljači, dok poljoprivrednici snose troškove šteta. Situaciju uspoređuje s provalom u kuću za koju počinitelj ne bi snosio posljedice. "Eto tako lovci zamišljaju novi zakon u kojemu bi naše njive bile švedski stol za divljač na naš račun“, zaključio je.

Marko smatra da lovačka društva ne ispunjavaju svoje obveze. "Remize više ne siju, posijat će poljoprivrednici, hranillice su prazne. A u lov se većinom ide kad fali mesa u hladnjaku. Lovačka društva dobivaju novac iz općinskih i gradskih proračuna, ali ih lokalne vlasti", prema njegovu mišljenju, "ne obvezuju na odgovornije upravljanje lovištima", dodao je.

Divljač nije vlasništvo lovaca, nego Republike Hrvatske, koja im je daje na korištenje i čuvanje uz plaćanje naknade, podsjeća Ivica. Odgovornost za stanje u gospodarstvu pritom pripisuje i vlastima i Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

Za Dalibora bi Hrvatske šume trebale zaštititi privatne poljoprivredne površine od divljači. "Što dođe u naše posjede, to neka poljoprivrednik eliminira i naplati štetu jer lako je loviti na tuđoj grbači“, poručio je.

Lov nije hobi, nego unosan posao

S druge strane, Marko smatra da se i poljoprivrednici mogu uključiti u lov i tako aktivno sudjelovati u zaštiti usjeva. "Nijednom poljoprivredniku nije zabranjeno baviti se lovom i time aktivno sudjelovati u zaštiti svojih i drugih usjeva. Ali to je obaveza, lako se žaliti i kukati, a da ništa ne uradiš“, napisao je.

Štete ne rade samo divlje svinje, nego i jeleni i srne, upozorava Martina. "Posijali suncokret kao ne jedu ga divlje svinje, al zato su se jeleni i srne pogostile“, napisala je, dodajući da joj je stradala i djetelina. Pritom naglašava da ne krivi sve lovce, nego one koji neodgovorno upravljaju divljači.

Dok Debeli Kerin kritizira poljoprivredne potpore, Danijel smatra da lov nije samo hobi. "Prije svega to nije hobi nego unosan biznis“, poručio je.

Koliko se malo cijeni proizvodnja hrane, upozorava Boki: "Da hoće doći glad da nemamo šta pojesti pa bi cijenili seljake.“

Sustav potpora je korumpiran i apsurdan, misle čitatelji Agrokluba

O promjeni odnosa prema obvezama lovaca govori Slavko, koji smatra da dio njih danas ističe svoja prava, a zanemaruje dužnosti. "Nekad su lovci bili gospoda, a sada se ponašaju kao ‘oni’ koji znaju samo svoja prava, ali ne i svoje obaveze“, napisao je. Siniša je odnos lovaca i poljoprivrednika sažeo riječima: "feudalci i kmetovi.“

Na zakonsko uređenje lovišta osvrnuo se Zvonko, napisavši da je Zakonom o lovu omogućeno da se privatno vlasništvo proglasi lovištem. Posebno oštar prema lovačkim društvima je Mile, koji ih optužuje za bahatost, nedovoljna ulaganja i slabu kontrolu. Ističe da stočari ulažu u objekte, mehanizaciju i hranu za životinje te se o njima brinu tijekom cijele godine, uz poreze i kredite. "Ako nas sad država ne zaštiti, onda sviraj kraj. Još kada ti hobisti u lovu oberu ljetinu“, zaključio je.

Nahranite divlje životinje

Šteta od divljači stočarima donosi dvostruki trošak jer nakon uništenog uroda moraju kupovati dodatnu hranu za stoku, upozorava Damir. Pita se zašto bi poljoprivrednici morali ograđivati usjeve kako bi ih zaštitili od divljih životinja, uspoređujući to s angažiranjem zaštitara koji bi spriječio nekoga da se useli u kuću.

A što vi mislite? Uključite se u raspravu komentarom ispod teksta

"Divlje životinje žive u prirodi, traže hranu, to je prirodno. Vaše krave, svinje, vi ih hranite. Pustite ih van na polje, samo jedan dan, pa vidite koliko će štete napraviti na susjednim poljima. Otkad je svijeta, divljači je bilo i bit će. Odnesite im hranu u šume, bit će manje štete. Problem riješen“, napisao je Ralle.

Rad Hrvatske poljoprivredne komore i njezina predsjednika ironično propituje Samir. Smatra da bi Komora trebala lobirati za promjenu pravila kako bi pravo odstrjela pratilo zemljište, a ne lovačko društvo.

"Puno toga je postalo važnije od proizvodnje hrane!“, zaključio je Ivan.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor