Štrajk "Dalmacijavina"

Radnici “Dalmacijavina” su u štrajku sve dok im Vlada ne ispuni sva obećanja koja im je dala, i ne samo dala, nego i - potpisala.

Podsjećamo, na radnom sastanku u Županiji u ožujku, kada su ministri Petar Čobanković i Božidar Kalmeta svojim potpisima “gasili požar” u posrnulim dalmatinskim tvrtkama, “Dalvin” je trebao dobiti elaborat o preseljenju pogona iz Gradske luke u Sjevernu luku, radnicima su trebala biti isplaćena sva potraživanja i trebala su biti osigurana sredstva za nastavak proizvodnje.

Do danas od svega toga dogodilo se tek jedno veliko - ništa. Već četvrti mjesec nitko od 520 radnika nije dobio ni lipe.

- Ne pitajte me kako mi je. Dvoje studenata i nezaposlena supruga, struju i vodu triba platit, ne sićan se da mi je ikada bilo gore, veli nam Ivan Milanović, koji je 39 godina žuljeva utkao u “Dalvin”. Pitaju radnici, a svi su na egzistencijalnom rubu, već odavno i na rubu živaca - što bi se dogodilo da članovi Vlade ostanu četiri mjeseca bez mjesečnih primanja?

Jadrankino zvono

- Zvonila je prošli vikend premijerka Jadranka Kosor u luci, a ja je pitam - kome zvoni? Nama je odzvonilo, a ona veli da se bori za svako radno mjesto, za moje nije digla ni prst, kaže još jedan Ivan.Umjesto prezimena, kaže da napišemo - “30 godina u Dalvinu”.

Sindikalisti Ozren Matijašević i Jozo Marić iz Hrvatske udruge sindikata su bili pred radnicima okupljenima u krugu tvornice - najavili su štrajk bez odustajanja.

Idući tjedan će svi zajedno stati pred Županiju i zatražiti pomoć od župana Ante Sanadera.

- Budite jedinstveni, ne poginjite glavu, ne pristajte na mrvice! Stat ću ispred vas i kada budemo blokirali Trajektnu luku, od vaših članarina primam plaću, pa nek se na meni trenira strogoća, kazao je Matijašević, predsjednik HUS-a. Radnici koji ne mogu financirati svoj dolazak na radno mjesto - mogu ostati kod kuće, ostali će dolaziti u tvornicu svakog dana.

Svako jutro u 7 sati imat će brifing, kratki sastanak, gdje će biti obaviješteni o svemu što se uspjelo učiniti ili nije i što će se dalje poduzimati.

- Kako preživjeti do tada?, upitao je jedan radnik.

- A triba se stisnit, odgovorio je Marić.

- Stisnuto je, prijetelju moj, stisnuto do kraja, tužan je bio odgovor...

"Hoće li itko trpjeti sankcije"

Elaborat koji su izradile stručne službe “Dalmacijavina” navodi kako bi preseljenje proizvodnje iz Gradske u Sjevernu luku i ponovno pokretanje proizvodnje stajalo 20 milijuna kuna. No, radnici tvrde kako taj iznos nije ni približno točan, nego da im treba najmanje 50 milijuna kuna.

Podsjetimo, 19. travnja su im ministri Božidar Kalmeta i Petar Čobanković, kao i Vedran Duvnjak, predsjednik Fonda za privatizaciju, pojasnili da bi se famozno preseljenje trebalo dogoditi pet mjeseci od dana početka uplata tih 20 milijuna. Državno je odvjetništvo nakon toga izradilo sporazum o imovinsko-pravnim odnosima, premijerka Jadranka Kosor potpisala odluku o davanju suglasnosti na sporazum i time su ispunjeni uvjeti za raspisivanje natječaja za privatizaciju.

Četvrtog dana svibnja nastavlja se “sastančenje” i dogovara se isplata od tri milijuna kuna kako bi se krenulo u realizaciju projekta. Novac je na račun trebao “sjesti” 6. svibnja, ali nije. Uplaćeno im je pola iznosa...

Od tada ni kune. Vlasnik “Dalmacijavina” je država, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju. Vodeća vinarska dalmatinska kuća se time nije usrećila, nego mjesecima ne rade, jer - nemaju sredstava za pokrenuti proizvodnju, kooperanti koje imaju po otocima i Zagori - nisu isplaćeni za isporučeno grožđe... Sve se raspada, a radnica Jadranka Jurić pita:

- Tko će biti sankcioniran, to neka nam se kaže, imenom i prezimenom, zato što ja nemam tri plaće?!

- U hrvatskoj pretvorbi nema imena i prezimena, samo ljudi s obrazom i oni bez, odgovaraju joj kolege...

Autor: Milena Budimir