Što napraviti s otpadom u Lici? Nijedna od četiri varijante nije dovoljna kao samostalno rješenje

"Ne treba tražiti jednu tehnologiju za 33.000 tona otpada; treba odmah zaustaviti daljnje ispiranje, ukloniti izvor onečišćenja, otpad razdvojiti u tehnički definirane frakcije i svaku od njih uputiti u postupak koji odgovara njezinim stvarnim svojstvima“, istaknuo je izv. prof. dr. sc. Renato Šarc, zamjenik voditelja Katedre za tehnologiju obrade i gospodarenje otpadom na austrijskom Sveučilištu u Leobenu, u stručnom osvrtu na sanaciju lokacije Bilajska 50 u Gospiću, koji je predstavio saborski zastupnik SDP-a Mihael Zmajlović.

"Kada liberalizirate propise i oslabite nadzor, morate biti svjesni posljedica. Ovo se nije dogodilo slučajno, niti je rezultat neke više sile ili ekološkog incidenta. Ovo je rezultat sustava koji je godinama stvaran i razgrađivan“, rekao je Zmajlović.

Zmajlović je na konferenciji za medije naglasio kako je za sanaciju potrebno uključiti neovisne domaće i međunarodne stručnjake te što prije zaustaviti daljnje onečišćenje okoliša. Predlaže osnivanje stručnog stožera koji bi okupio hidrogeologe, geotehničare, stručnjake za gospodarenje otpadom i predstavnike nadležnih institucija, uz građanski nadzor.

Različite frakcije i PFAS

Stručna analiza pokazuje zašto je takav pristup potreban. Prema dostupnom vještačenju Geotehničkog fakulteta i njegovoj dopuni iz srpnja 2026., otpad zakopan na lokaciji izrazito je heterogen. U pojedinim uzorcima utvrđeno je oko 56, odnosno čak 80 posto plastike, dok u drugima prevladavaju građevinske i mineralne frakcije. Izmjerene su i donje ogrjevne vrijednosti veće od 20 MJ/kg, odnosno do 25,7 MJ/kg.

Istodobno je dopuna vještačenja pokazala prisutnost PFAS spojeva u podzemnim vodama nizvodno od lokacije, pri čemu vještaci zaključuju da rezultati snažno upućuju na lokalni utjecaj odlagališta na njihovu kvalitetu.

"Nijedna od četiri javno predstavljene varijante - prekrivanje, odlaganje cjelokupne količine na odlagalište opasnog otpada, spaljivanje svega ili solidifikacija cijele mase - ne bi trebala biti primijenjena kao jedino rješenje“, piše Šarc u svojem osvrtu.

Prekrivanje vodonepropusnim slojem potrebno je provesti odmah, ali kao privremenu mjeru kojom bi se smanjio prodor oborinske vode i daljnje ispiranje onečišćivala. Samo po sebi ono ne uklanja izvor problema.

Razdvajanje otpada kao ključ sanacije

Ni izravno odlaganje cjelokupne mase, kaže, nije moguće promatrati samo kroz činjenicu da je riječ o opasnom otpadu. Svaka frakcija mora zadovoljiti kriterije prihvata konkretnog odlagališta, dok visoke ogrjevne vrijednosti i velik udio plastike dijela materijala upućuju na potrebu prethodne obrade.

"Spaljivanje bi imalo smisla za izdvojenu visokokaloričnu plastičnu i organsku frakciju, ali ne i za zemlju, mineralni i građevinski materijal. Time bi se izbjeglo plaćanje termičke obrade za materijal kojem takav postupak nije potreban“, dodaje Šarc.

Solidifikacija može imati primjenu kod određenih mineralnih ili zemljanih frakcija ako se dokaže da se njome trajno smanjuje mobilnost onečišćivala. Miješanje cijele mase s cementom nije rješenje za ovakav heterogeni otpad.

Šarc zato predlaže selektivni pristup: nakon hitnog osiguranja lokacije trebalo bi postaviti vodonepropusnu radnu površinu i privremenu halu za obradu otpada, a zatim krenuti u selektivni iskop i mehaničko razdvajanje.

Otpad u Lici: Troskot traži proglašenje kriznog stanja, Vučković najavljuje nastavak sanacije

Takav pristup uključivao bi mobilnu ili polumobilnu opremu za klasiranje i separaciju materijala. Nakon toga svaka bi se frakcija ispitala prema zahtjevima postupka kojem je namijenjena. Visokokalorična plastika i druga odgovarajuća organska frakcija mogle bi se uputiti na energetsku oporabu, mineralni i inertni materijal prema kriterijima prihvata odgovarajućeg odlagališta, dok bi se ostale frakcije obradile prema svojim svojstvima.

Predloženi model sanacije

Zmajlović je predstavio upravo takav koncept kroz pet koraka: uspostavu međusektorskog stručnog stožera, postavljanje nepropusnog platoa i kontrolirane hale, najam mobilnih postrojenja za mehaničku obradu, razdvajanje otpada prema namjeni te završno uređenje i ozelenjavanje lokacije.

Cilj takvog modela je ukloniti izvor onečišćenja te za svaku frakciju pronaći tehnički i okolišno odgovarajući postupak. Nakon uklanjanja otpada potrebno je provjeriti stanje tla i podzemnih voda te lokaciju završno sanirati i revitalizirati.

Plenković i Vučković o krizi

Dan prije, o otpadu je na upite novinara odgovorio predsjednik Vlade.

"Situacija s nelegalnim odlagalištem opasnog otpada u Gospiću riješit će se u zakonitoj proceduri, a "ne pod pritiskom", poručio je premijer Andrej Plenković. Prema njegovim riječima. postoje dva temeljna načela, a prvo je da će svi koji su odgovorni za odlaganje tog otpada - bilo vanjskog, bilo zakopanog - morati odgovarati. Time se bave nadležna tijela DORH i Uskok i to traje više od godinu i pol dana,. Drugu zadaću imaju Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost - da se to sanira, a ta sanacija mora biti rađena po proceduri.

Istraga se, podsjetimo, vodi protiv Josipa i Monike Šincek i drugih osumnjičenika zbog ilegalnog odlaganja otpada na više lokacija u Hrvatskoj.

I ministrica zaštite okoliša, Marija Vučković oglasila se o situaciji. Između ostalog, navela je da se u vrijeme dok se otpad dovozio i krčila šuma uz državnu cestu, bavila potporama za OPG-ove kojima je nestalo prihoda zbog prekida lanaca u krizama, izgradnjom farmi na porušenoj Banovini i spašavanjem svinjogojaca uslijed pošasti afričke svinjske kuge u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

"I zadaće smo izvršili, unatoč tome što to nećete baš lako pročitati. Riješit ćemo i ovo", naglasila je.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor