Riža kao temelj civilizacija, gospodarstva i društava

Kada sam prošle godine gledao film o Kralju krumpira, jedna od najfascinantnijih stvari koje sam tada upamtio bio je podatak da postoji oko pet tisuća sorti krumpira. Mislio sam da je to gotovo nevjerojatna raznolikost jedne kulture. Sve dok, pripremajući se za junakinju ovog teksta, nisam naišao na podatak Međunarodnog instituta za istraživanje riže (IRRI) da u svijetu postoji oko 100.000 različitih genetskih uzoraka i tradicionalnih tipova riže.

A ja sam mislio da postoje samo dvije - riža kratkog i dugog zrna.

Iako se smatra jednom od najjeftinijih osnovnih namirnica, japanski Kinmemai Premium otišao je u potpuno drugom smjeru. Cijena kilograma ovog luksuznog proizvoda je oko 94 eura. Za kilogram riže. Posebnost je u tome što se proizvodi od kombinacije pet vrhunskih japanskih sorti, a zrna prolaze kroz poseban proces "poliranja" te odležavanja šest mjeseci prije prodaje. I navodno se svako zrno ručno odabire.

Hrana za polovicu svjetskog stanovništa

Riža je jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura u povijesti čovječanstva. Danas je osnovna hrana za više od polovice svjetskog stanovništva, ali njezina važnost daleko nadilazi prehranu. Kroz tisućljeća oblikovala je krajolike, gospodarstva, društvene odnose i kulture cijelih regija, osobito u Aziji.

Knjiga "Riža: Primarna roba" (Rice: The Primary Commodity) autora Anthonyja Johna Heatona Lathama, povjesničara gospodarstva sa Sveučilišta Swansea, prvi put je objavljena 1998. godine.

U svojim radovima istraživao je kako su trgovina, novac, kapitalizam i kolonijalne veze utjecali na Afriku, Aziju i druge dijelove svijeta - od trgovine palminim uljem i rižom do šire uloge poljoprivrednih roba u globalnom gospodarstvu. U ovoj knjizi nastavio je taj pristup, promatrajući rižu ne samo kao prehrambeni proizvod nego kao robu koja je kroz povijest oblikovala gospodarstva, društvene odnose i međunarodnu trgovinu.

Riža - simbol plodnosti, bogatstva i sreće

Autor kroz povijesni i antropološki pristup pokazuje kako se razvoj društava u mnogim dijelovima Azije ne može razumjeti bez razumijevanja njezina uzgoja. Za razliku od nekih drugih žitarica, ova kultura zahtijeva velik angažman ljudskog rada, precizno upravljanje vodom i složene sustave proizvodnje. Zbog toga su oko nje nastajale čitave zajednice, tradicije i oblici suradnje među ljudima.

Jedna od glavnih tema knjige jest odnos između uzgoja i vode. Tradicionalna proizvodnja na poplavljenim poljima zahtijevala je izgradnju kanala, nasipa i sustava navodnjavanja. Takvi zahvati često su nadilazili mogućnosti pojedinačnih obitelji pa su stvarali potrebu za organiziranim zajednicama. U mnogim azijskim društvima upravo je zajednički rad na poljima postao temelj društvenih odnosa.

Snažan trag u zemljama Azije

Posebno snažan trag ostavila je u povijesti Kine, Japana, Koreje i zemalja jugoistočne Azije. U Kini je stoljećima bila temelj prehrambene sigurnosti i jedan od glavnih pokretača razvoja gusto naseljenih područja na jugu zemlje. Sustavi navodnjavanja i intenzivna proizvodnja omogućili su rast stanovništva, razvoj gradova i jačanje državne uprave, dok je sama kultura uzgoja postala simbol blagostanja i stabilnosti.

U Japanu nije bila samo osnovna namirnica nego i važan dio kulturnog identiteta, društvenog statusa, religijskih običaja i tradicije. Njezin uzgoj snažno je utjecao na organizaciju sela, zajednički rad i odnos ljudi prema prirodi. U Koreji je stoljećima bila središte poljoprivrede i svakodnevne prehrane. Tradicionalna polja zahtijevala su suradnju cijelih zajednica, a način proizvodnje oblikovao je ruralni život i odnose među stanovnicima sela.

Posebna poglavlja autor posvećuje i Vijetnamu, Tajlandu, Indoneziji, Indiji, Filipinima, Mjanmaru, Bangladešu i Šri Lanki, ali i Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Brazilu, Urugvaju, Argentini i Peruu, istražujući ulogu ove žitarice u njihovu povijesnom, gospodarskom i društvenom razvoju. Tako je, primjerice, u Vijetnamu snažno utjecala na krajolik i gospodarstvo, osobito u deltama Mekonga i Crvene rijeke. Plodne nizine i razvijeni sustavi navodnjavanja omogućili su višestruke žetve godišnje, pretvarajući zemlju u jednog od najvećih svjetskih izvoznika.

Knjiga se bavi i načinom na koji su se sorte mijenjale kroz povijest. Ljudi su tisućama godina birali biljke s boljim prinosima, većom otpornošću na bolesti ili boljom prilagođenošću određenim uvjetima. Taj proces doveo je do velikog broja lokalnih sorti prilagođenih različitim klimama i krajobrazima. Danas moderna poljoprivreda često favorizira nekoliko visokoprinosnih sorti, što otvara pitanja o gubitku genetske raznolikosti.

Total Tractor! Bogat vodič kroz fascinantan svijet strojeva koji su promijenili poljoprivredu

U mnogim zemljama to je značajno povećalo proizvodnju i pomoglo smanjenju gladi, ali je istodobno otvorilo pitanja o ovisnosti poljoprivrednika o skupim ulaznim materijalima, degradaciji tla i problemu vodnih resursa. Jedna od vrijednosti ove knjige jest što pokazuje da poljoprivredne kulture nisu samo proizvodi. Iza svake biljke postoji povijest ljudi koji su je uzgajali, prilagođavali i koristili. Riža je primjer kulture koja je oblikovala cijele civilizacije - utjecala je na način gradnje naselja, raspodjelu rada, prehrambene navike, gospodarstvo i političke odnose.

Kako očuvati prirodne resurse?

Iako je napisana prije skoro tri desetljeća, ova knjiga dobiva dodatnu važnost jer postavlja pitanje kako proizvoditi dovoljno hrane za rastuće stanovništvo, a pritom očuvati prirodne resurse. Uzgoj troši velike količine vode, a poplavljena polja proizvode i značajne količine metana, stakleničkog plina koji doprinosi klimatskim promjenama.

Dakle, ovo nije samo knjiga o riži, ovo je između ostalog i povijesna priča kako je jedna kultura oblikovala gospodarstva i društva te kako poljoprivreda nikada nije samo proizvodnja hrane, nego i povijest, kultura i način života.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor