Rast navodnjavanih površina

U samo tri sušne godine Hrvatska je u poljoprivredi od 2000. godine izgubila pet milijardi kuna, što je gotovo dva puta više od proračunskih sredstava potrebnih za navodnjavanje.
Unatrag četiri godine, od donošenja plana navodnjavanja 2005. godine, navodnjavana je površina udvostručena, jer je s tadašnjih 9500 povećana na 18.000 hektara.
Hrvatska je po broju navodnjavanih površina sad na začelju u Europi, iza Albanije, iako bez navodnjavanja, posebno voća i povrća, nema ozbiljne poljoprivredne proizvodnje. S druge strane, prema zalihama pitke vode Hrvatska je na visokom petome mjestu u Europi, a na 42 mjestu u svijetu.

Dakle, vode za navodnjavanje ima, ali zbog zapuštenosti i neodržavanja odvodnih kanala u proteklih petnaestak godina, postojeći sustavi za navodnjavanje su vrlo često bili izvor poplava. Uz to, navodnjavanje nije natapanje zemlje, već mora postojati čitav sustav za navodnjavanje.

No, to još uvijek znači da se u cijeloj Hrvatskoj navodnjava tek 60 posto od zadanog plana za 2010. godinu, u kojoj bi u sustavu navodnjavanja trebalo biti 30.000 hektara, odnosno niti 30 posto od onoga što bi u sustavu trebalo biti 2020. godine.

Vladin program navodnjavanja star je četiri godine, a prema njemu je u Hrvatskoj, od gotovo tri milijuna hektara obradive površine, čak 245.000 hektara pogodno za navodnjavanje. To znači da se danas navodnjava tek nešto više od sedam posto potencijalne površine.

Činjenica jest da suša, protiv koje nema osiguranja usjeva, donosi velike gubitke. Malo je dosad bilo primjera u svijetu, pa čak ni u zemljama koje prednjače s navodnjavanjem, da se navodnjavaju ratarske kulture, pšenica i kukuruz, no i to bi se moglo navodnjavati.

S obzirom na to da su suše svuda sve učestalije, a i Hrvatska ima izrazito sušnih područja u sjeverozapadnoj i slavonskoj regiji, nije isključena mogućnost da jednog dana i te kulture budu navodnjavane. No, svuda se, zasad, navodnjavaju pretežito voće, povrće, cvijeće ...

Već bi do iduće godine u sustavu navodnjavanja trebalo biti oko 30.000 hektara, odnosno 65.000 ha do 2020. godine. U ostvarivanju tako zacrtanog plana uspjet će se gotovo u potpunosti, pa bi iduće godine navodnjavano trebalo biti oko 26.000 hektara.
U različitim fazama izvedbe je navodnjavanje na 47 lokacija u 14 županija, dok su sve županije, osim Varaždinske, u kojoj smatraju da potrebe za navodnjavanje nema, dostavile vlastiti plan navodnjavanja.

Program se čini vrlo ambicioznim, no činjenica je da su nam trebale dvije godine za različitu 'papirologiju', dok se sada već dobro vide i prvi konkretni rezultati.
U sušnim godinama, naime, cijene voća i povrća dosežu astronomske iznose pa bi više navodnjavanja značilo i pojeftinjenje, kao i značajnije smanjenje uvoza tih kultura u Hrvatsku zbog povećanja prinosa. Navodnjavanje povećava i broj zaposlenih, jer na svaki obradivi hektar na otvorenom dolazi 1,3 radnika, a u zatvorenom čak tri radnika.

Smanjenje uvoza hrane

Samo bi navodnjavanje uvoz hrane sa sadašnjih 60 moglo smanjiti na najviše 15 posto, a kako to kaže i sam Nacionalni program navodnjavanja, u područjima s prosječnim klimatskim uvjetima ono bi značilo 10, do čak 60 posto veće prinose, ovisno o kulturi, dok bi u sušnim klimatskim uvjetima taj prinos bio povećan za nevjerojatnih 90 posto.

Veliki novac treba uložiti u navodnjavanje koje bi u velikoj mjeri povećalo prinose i smanjilo uvoz hrane. Uz to, najveće poticaje dobivaju ratarske kulture, a cilj je upravo s navodnjavanjem, u koje se premalo ulaže na lokalnoj razini, promijeniti strukturu hrvatske poljoprivredne proizvodnje.

Autor: Marinko Petković