Puno mesa, malo mlijeka i velika bitka za police trgovina

Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj više nije samo usputni hobi nekolicine entuzijasta, već jedan od najdinamičnijih sektora koji iz korijena mijenja izgled ruralnih krajeva. No, iza impresivnih brojki o rastu proizvodnje mesa kriju se i ozbiljni problemi, poput gotovo potpunog nestanka domaćeg ekološkog mlijeka.

Tom tematikom bavili su se 2024. godine mr. sc. Lidija Maurović Košćak, dr. sc. Drago Solić iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) te izv. prof. dr. sc. Snježana Tolić s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS) u znanstvenom radu "Kretanje i struktura ekološkog stočarstva u Republici Hrvatskoj”, u kojem analiziraju kretanja i strukturu ekološkog stočarstva u Republici Hrvatskoj uz osvrt na Europsku uniju.

Više od mode - način života i očuvanja prirode

Kako autorski trojac ističe ekološki uzgoj životinja nije samo trend, to je sustav koji brine o zdravlju tla, životinja i ljudi. Umjesto kemikalija i pretjerane upotrebe antibiotika, ovaj se model oslanja na prirodne procese i biološku raznolikost. U Hrvatskoj je takav pristup posebno važan za brdsko-planinska područja i Mediteran, gdje ispaša stoke pomaže u održavanju krajolika i smanjuje rizik od požara tijekom vrućih ljeta.

Podaci pokazuju da svijest o važnosti ovakve proizvodnje raste. Iako se ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj smanjila za 8 % u posljednjih desetak godina, površine pod ekološkom proizvodnjom su u stalnom porastu. U 2013. godini tek je 2,59 % zemljišta bilo ekološko, dok je do 2022. godine taj udio narastao na gotovo 9 %. To znači da je danas gotovo svaki deseti hektar u Hrvatskoj pod ekološkim nadzorom. Broj ekoloških poljoprivrednika također je skočio za nevjerojatnih 281 %, pa ih je sada više od šest tisuća.

Najveće zvijezde hrvatskog ekološkog stočarstva su ovce i goveda. Broj ekoloških ovaca porastao je s 19 tisuća u 2013. na više od 83 tisuće u 2022. godini. Još su impresivniji podaci o proizvodnji mesa: proizvodnja ekološke govedine i teletine u tom je razdoblju porasla za nevjerojatnih 3089 %, dok je ovčetina rasla za 2927 %.

Međutim, medalja ima i svoju tamnu stranu. Dok proizvodnja mesa cvjeta, ekološka proizvodnja kravljeg mlijeka i sira doživjela je pravi kolaps, zabilježivši pad od čak 95 %. Razlog je bolno jednostavan - jedina velika mljekara koja je organizirano otkupljivala ekološko mlijeko prestala je to raditi jer maloprodajne cijene nisu mogle pokriti visoke troškove proizvodnje. U cijeloj Hrvatskoj postoji tek šest registriranih prerađivača mliječnih proizvoda koji rade po ekološkim standardima. Slična je sudbina zadesila i ekološko svinjogojstvo, gdje je broj grla pao za više od 50 %, uglavnom zbog drastičnog poskupljenja ekološke stočne hrane.

Zašto svi žele na pašnjake?

Zanimljiv je i pogled na to za što su se poljoprivrednici odlučivali. Najveći rast zabilježen je kod krških pašnjaka i livada. Stručnjaci smatraju da su razlog tome visoke potpore. Naime, poljoprivrednici za održavanje ekoloških pašnjaka dobivaju relativno visoke iznose, a taj uzgoj zahtijeva puno manje posla i strojeva nego uzgoj žitarica ili povrća na oranicama. To je logičan ekonomski potez, ali postavlja pitanje proizvodimo li dovoljno hrane koju svakodnevno jedemo ili se fokusiramo samo na ono što je najisplativije uz poticaje.

Iako imamo sve više eko-farmi, domaći ekološki proizvod teško pronalazi put do kupca u velikim gradovima. Prodajni kanali su slabo razvijeni, a na policama trgovačkih lanaca i dalje dominira uvozna roba. Naši se proizvođači snalaze kako znaju - prodaju na kućnom pragu, preko društvenih mreža, na tržnicama ili putem malih webshopova.

Od otpada do eliksira za maslinike: Gnojidba kominom može preporoditi dalmatinska polja

Uz to, ogroman problem su i prerađivački kapaciteti. Zamislite apsurdnu situaciju: u 2022. godini u cijeloj Hrvatskoj postojao je samo jedan jedini certificirani subjekt za ekološku preradu mesa. Zbog stroge regulative i visokih troškova, mali proizvođači teško mogu sami otvoriti vlastite klaonice ili pogone za preradu, što ih sprječava da svoj proizvod plasiraju izravno na tržište kao gotov proizvod.

Što donosi budućnost?

Europska unija postavila je ambiciozan cilj: do 2030. godine čak 25 % svih poljoprivrednih površina mora biti ekološko. Hrvatska je još uvijek daleko od tog cilja s manje od 10 %, ali potencijal je ogroman. Da bismo uspjeli, autori ističu da nije dovoljno samo imati puno grla stoke na pašnjacima. Potrebno je sustavno praćenje sektora, bolje povezivanje proizvođača i, najvažnije, razvoj domaće prerade kako bi ekološki odrezak ili jogurt s hrvatskih farmi lakše stigli do vašeg stola.

Ekološka poljoprivreda nije samo statistika; to je prilika za oživljavanje sela i očuvanje prirode za generacije koje dolaze, ali zahtijeva pametnija ulaganja i bolju organizaciju tržišta nego što ih imamo danas.